Evanđelje današnje svetkovine Tijelova stavlja nam pred oči zgodu o čudesnom umnažanju kruha na obali Galilejskog jezera (Lk 9,12-17). Isus govori tisućama ljudi i ozdravlja. Kad se približila večer, učenici mu pristupaju i govore: „Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju.“ Učenici su također umorni, i oni su u pustome kraju i trebaju otići do obližnjih sela kako bi nabavili hranu.

No Isus ih svojom riječju „provocira“ kako bi ih poučio i odgojio, zato im veli: „Podajte im vi jesti!“ Te riječi izazivaju čuđenje kod učenika, nisu razumjeli, možda su čak bili i ljuti na Isusa, te govore: „Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod.“ Isusova zapovijed, dajte im vi jesti, nadilazi njihovo shvaćanje i ljudsku logiku koja je očito prepreka onome što im je Isus naložio.

U Isusovoj logici nije važno imati puno da bi se zadovoljile mnoge potrebe, nego je važno učiniti dostupnim ono malo što netko ima, jer se u dijeljenju i davanju događa nezamislivo.

Razmišljanje i prijedlog učenika čini se kao bezbrižnost i nezainteresiranost jer izbjegavaju odgovoriti na glad mnoštva tako što ih žele otpustiti kako bi mogli otići negdje drugdje tražiti hranu. Međutim, Isus u učenicima budi osjećaj odgovornosti i poučava ih. U Isusovoj logici nije važno imati puno da bi se zadovoljile mnoge potrebe, nego je važno učiniti dostupnim ono malo što netko ima, jer se u dijeljenju i davanju događa nezamislivo.

Isus poziva svoje učenike da se u njima dogodi istinski zaokret od onog načina razmišljanja koji često čujemo – da se svatko treba sam snaći za sebe, do onog načina razmišljanja koji je Isus životom posvjedočio – logike dijeljenja i darivanja. Ta logika dijeljenja počinje davanjem od onoga što imam i što mi je Božja dobrota i providnost u životu stavila na raspolaganje.

Isus uzima pet kruhova i dvije ribe, podiže oči prema nebu, izriče blagoslov, razlama kruh i daje svojim učenicima da podijele mnoštvu.

Glagoli koji su ovdje upotrijebljeni isti su glagoli koji opisuju radnje koje je Isus izvršio tijekom posljednje večere kada je uzeo kruh, izrekao blagoslov, razlomio ga i dao svojim učenicima govoreći: „Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje“ (Lk 22,19). Iste geste nalazimo i na putu u Emaus kad dvojica učenika prepoznaju uskrslog Isusa upravo kada on čini ove spomenute radnje koje sažimaju cijeli Injegov život, darovan i razlomljen iz ljubavi za čovjeka (Lk 24,30-31).

Današnji evanđeoski odlomak završava riječima: „Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.“ Dar Isusa Krista preobilan je i nudi se svima. Nije umnažanje kruha ono što će nasititi svijet, nego dijeljenje kruha. Dovoljno je pet kruhova i dvije ribe. Dovoljan je kruh koji proizvodi zemlja.

To je Isusova logika. Dijeliti, podijeliti s onima koji nemaju

S druge strane, gomilanje onemogućava sitost svih i uzrokuje oskudicu siromašnih. Ako kruh iz ruku jednoga prijeđe u ruke drugoga i podijeli se, svima je dosta. To je novost evanđelja. To je Isusova logika. Dijeliti, podijeliti s onima koji nemaju, koji su razbaštinjeni. Podijeliti s onima koji su praznog srca, s onima koji nemaju zdravlja, koji su iscrpljeni i umorni, koji govore da više ne mogu izdržati.

Svetkovina Tijelova svake godine poziva nas da obnovimo radost zbog najvećeg Gospodinova dara, euharistije. Euharistija koju slavimo prenosi nam Božji način razmišljanja i djelovanja te nas tako snažno poziva da se dajemo drugima. Svetkovina Tijelova želi nas naučiti logici dijeljenja. To bi trebala biti danas želja i svakoga od nas.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed preč. Mate Gašparovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.