Nadbiskup Dražen Kutleša je u homiliji na Nedjelju uskrsnuća Gospodinova istaknuo da je čovjek tijekom čitave povijesti tražio ono što je istinito, dobro i lijepo.

„Sve što postoji nosi u sebi neki trag istine, jer je pojmljivo; trag dobrote, jer je vrijedno; trag ljepote, jer zrači”, rekao je pojasnivši da evanđelje otvara čovjeka u spoznaji nečega uzvišenijega.

Ono svjedoči da te tri stvarnosti nisu samo ideje. One imaju lice. One imaju ime. To je ime Isus Krist.

1. Traži Istinu

Čovjek ne može živjeti bez istine. Možemo kratko preživjeti bez vode, nešto duže bez hrane, ali nitko ne može živjeti bez smisla. A istina je onaj svijetli smisao koji daje smjer svakomu našem koraku.

Bez istine društva propadaju, odnosi se raspadaju, a srce gubi tlo pod nogama.

Zato je Pilatovo pitanje „Što je istina?“ (Iv 18, 38) pitanje koje ne pripada samo antičkoj sudnici, nego svakoj ljudskoj savjesti.

Nadbiskup Kutleša predvodio misu na Uskrs u zagrebačkoj katedrali / Foto: TUZN

Moderni svijet, međutim, ima dvosmislen odnos prema istini. Danas često čujemo rečenice poput:

„Svatko ima svoju istinu“; „Istina je relativna“; „Sve ovisi o perspektivi.“

Takve su tvrdnje samo znak da smo izgubili povjerenje u stvarnost. Ako je svaka istina podjednako vrijedna, onda nijedna nije obvezujuća i svijet se raspada u kaosu mišljenja. Srce, međutim, sluti da stvari stoje drukčije.

Osjećamo u sebi da istina nije stvar raspoloženja, nego stvarnost koja nas nadilazi.

Istina nije ugovor koji potpisujemo, nego horizont koji nas zove da mu priđemo bliže.

Uskrs je upravo to, Božji odgovor na pitanje istine. Jer ako je Krist doista uskrsnuo, onda sve zadobiva svoje mjesto.

Uskrs u zagrebačkoj katedrali / Foto: TUZG

Njegove riječi nisu bile metafora. Njegova obećanja nisu bila puka utjeha. Uskrsnuće potvrđuje istinitost njegovih riječi.

Potvrđuje da Bog postoji, da je ljubav jača od smrti, da pravda ima smisla i da patnja, kada je sjedinjena s ljubavlju, nije uzaludna.

Isus nije samo učitelj istine koji nam pokazuje put spoznaje. On jest Istina. On nije samo govorio o istini, nego se predstavio kao Istina. To je prekretnica u povijesti čovječanstva.

Istina više nije pojam, nego osoba Bogočovjeka Isusa Krista.

(…)

2. Izaberi Dobro

Ako je Uskrs očitovanje Istine, on je ujedno i potvrda dobrote. Svi na neki način znamo što je dobro. Dijete to zna u svojoj čistoći. Zna da je dobro voljeti, dijeliti, opraštati. No znati i činiti dvije su različite stvari.

U svakome se od nas odvija drama: želimo činiti dobro, ali nas privlači i ono suprotno. 

(…)

Zlo nije samo izvan nas. Nije samo u društvenim strukturama, u nametnutim odlukama moćnika ili sustava. Kako je to lijepo rekao Solženjicin:

Crta koja dijeli dobro i zlo ne prolazi između država, između klasa, između stranaka – ona prolazi kroz svako ljudsko srce – i kroz sva ljudska srca. (A. Solženjicin, Arhipelag Gulag, IV dio: Uzdizanje).

Problem zla nije prvotno politički, moralni ili društveni, nego duhovni. Zato borbu protiv zla ne možemo svesti na promjene sustava; ona počinje u dubini vlastitoga srca.

Vazmeno bdjenje u zagrebačkoj katedrali / Foto: TUZN

Na Veliki petak vidimo vrhunac Božje dobrote. Krist, koji nije učinio nikakvo zlo, prihvaća smrt kako bi nas oslobodio. On ne pobjeđuje zlo silom, nego ljubavlju; ne mačem, nego žrtvom.

Njegovo „Dovršeno je!“ na križu nije jauk poraza, nego poklič pobjede.

U njemu se očituje dobra volja Božja prema čovjeku, volja koja ne odustaje ni kada je odbačena. Uskrs je Božja potvrda te dobrote.

Bog kao da svijetu govori:

Ono što je na križu izgledalo kao poraz, ja proglašavam pobjedom.

Uskrs znači da je ljubav istinitija od mržnje, da dobrota nije naivnost nego snaga, da posljednju riječ nema smrt, nego život.

Kada učenici na uskrsno jutro shvate da je Gospodin živ, u njima se rađa nova moralna svijest: ako je dobro pobijedilo, onda vrijedi boriti se za dobro i u našemu svakodnevnom životu.

Svako naše malo „da“ dobru postaje dioništvo u toj velikoj pobjedi uskrsloga Krista.

(…)

Danas, kada se i u Crkvi i u društvu zajedno sa Solženjicinom možemo pitati:

„Kamo i zašto onda idemo? Udarati neprijatelja toljagom – pa to je znao i pračovjek?“, Uskrs nas vraća izvorištu.

Vazmeno bdjenje u zagrebačkoj katedrali / Foto: TUZN

Dobro nije mrtvo, u Kristu je odnijelo pobjedu.

Svaki put kada izabereš oprost umjesto osvete, pomoć umjesto ravnodušnosti, istinu umjesto laži – ti, na svoj način, sudjeluješ u uskrsnuću svijeta.

U Kristovoj dobroti nalaziš snagu vjerovati da ljubav nikada nije uzaludna.

3. Otkrij Ljepotu

Postoji nešto u čovjeku što teži ljepoti, i to ne samo estetskoj, nego onoj koja dira dubinu duše. Ljepota je poput šapata Božjega u stvaranju – tiha, ali neodoljiva.

U susretu s nečim lijepim, bilo s prirodom, glazbom, umjetnošću ili dobrim djelom, srce nam zastane, oči se napune suzama, duša postane svjesna da je dotaknuta nečim beskrajnim.

Zašto ljepota toliko pokreće čovjeka?

Nadbiskup Kutleša predvodio misu na Uskrs u zagrebačkoj katedrali / Foto: TUZN

Jer u njoj naziremo nešto što nas nadilazi. Ljepota nas čini svjedocima nečega što nije samo ovozemaljsko.

(…)

Najveća ljepota nije bila na planini Tabor gdje je Krist zablistao preobražen; ona je bila na Kalvariji gdje se ljubav nije povukla ni pred mrakom. I zato, kada gledamo uskrsloga Krista s ranama koje nisu nestale, shvaćamo:

ti ožiljci sada su ukrasi, znak ljepote ljubavi koja pobjeđuje smrt.

Uskrsli Krist ne skriva svoje rane; pretvara ih u svjetlo. To je tajna uskrsne ljepote: ono što je bilo znak boli postaje izvor svjetlosti.

(…)

Kršćanin, ako je svjedok Uskrsa, nužno je i svjedok ljepote. Nije samo pozvan govoriti istinu i činiti dobro, nego svojim životom očitovati ljepotu Evanđelja – ljepotu vjere, liturgije, milosrđa.

Uskrs u zagrebačkoj katedrali / Foto: TUZN

Ljepota je prva propovijed Crkve svijetu: u licu sveca, u djelima milosrđa, u pjesmi hvale Bogu, u pogledu majke koja ljubavlju odražava svjetlo Božjega srca.

U takvim trenucima svijet osjeća da postoji nešto više od materije – nešto što privlači, smiruje, iscjeljuje.

To je ljepota Uskrsa koja i danas obasjava tamu svijeta.

Za svakoga od nas danas pitanja postavljena na početku ove homilije nisu samo filozofska i teološka. Ona postaju osobna. Ne pitaj više što je istina! Ne pitaj samo što je dobro! Ne divi se samo onomu što je naizgled lijepo!

Pitaj se:

Jesam li susreo Istinu ili još uvijek živim u polusjenama?
Biram li Dobro ili samo ono što mi je lakše?
Prepoznajem li nutarnju Ljepotu ili mi je srce otupjelo?

Uskrs nije samo događaj koji se dogodio Kristu. Uskrs je događaj koji se mora dogoditi u tebi.

Vazmeno bdjenje u zagrebačkoj katedrali / Foto: TUZN

Ako Krist nije uskrsnuo u tvome srcu, tada još uvijek živiš kao da je Veliki petak posljednja riječ. Tada su tvoje nade zatvorene u grob, a tvoji strahovi postaju tvoji gospodari.

Ali ako je Krist uskrsnuo u tebi, tada nijedna tama više nema vlast nad tobom, nijedan grijeh nema posljednju riječ, i nijedna smrt nije kraj.

Iz homilije zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše na Nedjelju uskrsnuća Gospodinova, 5. travnja, u zagrebačkoj katedrali.

Nadbiskup Kutleša na Uskrs predvodio euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali