Tridenstski sabor uči da nas sveta pričest oslobađa os lakih svakodnevnih grijeha i čuva od smrtnih. Od lakih grijeha oslobađa nas – objašnjava sv. Toma Akvinski – tako što nas sama sveta pričest potiče na djela ljubavi kojim se brišu laki grijesi, a od smrtnih grijeha nas čuva tako što euharistija povećava djelovanje milosti, što nas čuva od težih pogrešaka. Piše Inocent III. kako nas je Isus Krist svojim mukom i smrću oslobodio vlasti grijeha, a euharistija nas oslobađa mogućnosti griješenja. Euharistija nadalje, pobuđuje u nama Božju ljubav. “Bog je ljubav” (1Iv 4,8). i “oganj što proždire” (Pnz 4,24). u našim srcima svaku zemaljsku ljubav, pišu Monfortanci.

Sin Božji je došao na zemlju da zapali taj oganj i drugo ne želi nego da taj sveti oganj gori u našim dušama (usp. LK 12,42). A kakav li plamne božanske ljubavi užiže Isus Krist u svakome tko ga pobožno prima u ovom sakramentu! Sv. Katarina Sijenska, promatrajući u rukama nekog svećenika presvetu hostiju, imala je dojam da se radi o vatrenoj kugli te se čudila kako se od tog plamena nisu zapalila sva ljudska srca. Lice sv. Ruže Limske toliko je izžaravalo svjetlost da je druge zabljesnulo, a istovremeno je bilo toliko vruće da bi opeklo one koji bi ga dotakli. Priča se o sv. Vjenceslavu da bi se pri svojim pohodima Presvetom Sakramentu toliko ražario da sluga koji ga je pratio nije osjećao više studeni kad bi stupao njegovim tragom po snijegu. Sv. Ivan Zlatousti potvrđuje da je euharistija oganj koji nas toliko užiže da svojim plamenom budimo strah i trepet zlih anđela.

Sv. Ivan Zlatousti potvrđuje da je Euharistija oganj koji nas toliko užiže da svojim plamenom budimo strah i trepet zlih anđela.

“Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi”, kaže zaručnica u Pjesmi nad pjesmama (Pj 2,4). Odaja vina je upravo sveta pričest – piše sv. Grgur Nazijanski – koja osobu toliko opija božanskom ljubavlju da ona zaboravlja i gubi iz vida sve stvorene stvari, zbog čega zaručnica iz Pjesme nastavlja: “Okrijepite me kolačima od grožđa koji će mi vratiti snagu, jabukama koje će me okrijepiti jer sam bolna od ljubavi” (Pj 2,5). Onome tko tvrdi: Ne pričešćujem se često jer ne osjećam ljubav prema Bogu…ovako odgovara Gerson: jer si hladan udaljavaš se od vatre? Što si hladniji, moraš češće pristupati Euharistiji ako doista želiš ljubiti Isusa Krista.

Dvije su vrste osoba koje se moraju često pričešćivati: savršeni, da se sačuvaju u savršenstvu, i nesavršeni, da dođu do savršenstva

“Iako mlak- piše sv. Bonaventura-pristupaj Euharistiji s velikim pouzdanjem u Božje milosrđe, toliko je veća potreba za liječnikom što smo više bolesni”. Jednako kaže sv. Franjo Saleški u svojoj Filotei: “Dvije su vrste osoba koje se moraju često pričešćivati: savršeni, da se sačuvaju u savršenstvu, i nesavršeni, da dođu do savršenstva” Za često pričešćivanje potrebna je dakle badem velika želja da se posvetimo i da napredujemo u ljubavi prema Bogu. Rekao je Gospodin jednom sv. Matildi: “Kad se pričešćuješ, čini to sa onom ljubavlju kojom se ikada neko srce ljubilo, onoliko ću ljubavi primiti koliko bi je ti željela dati”. (Iz djela Kako ćemo ljubiti Isusa)