Budi dio naše mreže

Sprječava li vas sram da priznate i ispovjedite svoje grijehe?

"Dobro znamo što je stid. Tako ga često sakrivamo (...) Isus preuzima na sebe tvoj stid. Ničega se više ne moraš stidjeti. Ne bježi od svoje prošlosti jer to si ti! Bog te je već tada oblikovao iako se dogodio grijeh. No sada on tvoj stid, nakon ispovijedanog grijeha, nosi na sebi. Ne boj se svoje stidljive prošlosti. Ne bježi od sebe."

/ at

O osjećaju stida zbog prošlih grijeha, koji čovjeku može zamagliti duhovni vid, promišlja o. Arkadiusz Krasicki, CSSp, donedavni studentski kapelan u Osijeku koji sada predaje biblijske predmete na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

On je preuzeo moj stid na sebe
(Mt 3,13-17)

Svi nosimo u sebi iskustvo stida. Nitko ne želi da se govori o njegovim pogreškama ili grijesima. Problem je mnogima doći na ispovijed upravo iz tog razloga. Ne vide smisao jer je njihov duhovni vid i sluh zaklonio stid.

Tijekom Isusova krštenja objavljuju se Otac, Sin i Duh Sveti. To je nevjerojatan trenutak za cijelu čovječnost. To je trenutak preokreta i za tebe. Teško je govoriti na kojem mjestu Ivan je točno krstio. Važna je činjenica da je krstio. Ivanovo krštenje bilo je poticajno za ljude koji su se željeli ostaviti svoje grješne prošlosti. Ulazili bi oni u rijeku Jordan, Ivan bi ih zaronio i tada bi javno pred ostalim ljudima „ispovijedali“ svoje grijehe. Željeli su se osloboditi prošlosti. Svima je poznat taj osjećaj koji prati čovjeka nakon grijeha. Prvo ga želiš što prije zaboraviti, ali tražiš da se izbriše i krivica koju su zlo i grijeh uzrokovali.

Zanimljivo, voda Jordana iako je vrlo žustra, ipak u nekim predjelima postaje mutna. Ta zamućenost postaje slikom opranih ljudskih grijeha, a žustrina ih odnosi dalje. Isus staje u red s grješnicima. Ne znamo koliko ih je bilo. Svi su čekali očišćenje. Čekali su nešto novo, što će nadmašiti njihov dosadašnji život. Ivanovo krštenje, iako se razlikuje od krštenja nakon Isusova uskrsnuća, bilo je precedentom u ono doba. Što su mogli misliti oni ljudi? Bili su Židovi i prema tome čim su pristupili Jordanu, odmah su se mogli sjetiti prelaska kroz Crveno more one noći kad su izašli iz Egipta, kuće ropstva. Mogli su se također sjetiti ulaska svojih prethodnika u Obećanu zemlju. Tada su nosili sa sobom Kovčeg saveza. Osjećali su Božju snagu i prisutnost. Kada se približio Kovčeg saveza Jordanu, njegove su vode potekle unatrag. Sve je to bilo tako čudesno. Sada vide Isusa koji ulazi u Jordan, a Božja se slava očituje svima. On je pomazan Duhom Svetim, što podsjeća na Samuelovo pomazanje uljem Davida za kralja. On je pomazanik – Mesija.

Isus je među ljudima poput Kovčega saveza, poput ognjenog stupa koji je vodio Izraelski narod iz Egipta. I sada će se dogoditi čudo s vodom. Bit će posvećena, ulaskom Isusa u nju, kako bi kolala unatrag i vraćala sve ljude u raj. Dosta im je bilo nositi na sebi teret grijeha i krivice. Isus staje među grešnike. Svi su morali glasno ispričati svoje grijehe. Kaže evanđelje kako je Isus odmah izašao iz vode. To znači da nije imao grijeha. Isus staje među ljude, među grijehe. To je upravo mjesto Pomazanika, Ljubljenog Sina, Mesije. On se ne uzdiže iznad slabih ljudi, koji padaju u grijehe, nego staje među njih. Zar ovo nije čudesno? To ne znači da on odobrava grijeh govoreći “Samo vi griješite ja ću biti svejedno s vama”, već Mesija oslobađa od grijeha.

Dobro znamo što je stid. Tako ga često sakrivamo. Isus koji je bez grijeha ulazi u Jordan kako bi na sebe preuzeo tvoj stid. On nije sagriješio, ali preuzima tvoj stid nakon grijeha na sebe. Kao da kaže “Preuzimam tvoj stid na sebe iako to nisam učinio, ali nosit ću ga” i tako On kreće na put spasenja. Tu počinje naše spasenje, naše raskrinkavanje i skidanje stida. Tu se čuje da si i ti ljubljeno Božje dijete. Bog tebe ljubi, a ne ono što ti imaš.

Isusovo krštenje na Jordanu zasigurno je bio preokret u Isusovom životu. Sada počinje javno djelovati. Ali to ne znači da je Isus prije krštenja bio drugačiji, a nakon krštenja postaje neki novi Isus. Isus je isti, samo je ovim činom svima vidiljivo njegovo poslanje. On je Mesija. Često ljudi misle da su bili drugačiji prije obraćenja ili kako kažu, ponovnog rođenja. Ne žele se više sjećati svoje prošlosti. Isus preuzima na sebe tvoj stid. Ničega se više ne moraš stidjeti. Ne bježi od svoje prošlosti jer to si ti! Bog te je već tada oblikovao, iako se dogodio grijeh. No sada On tvoj stid, nakon ispovjedanoga grijeha, nosi na sebi. Ne boj se svoje stidljive prošlosti. Ne bježi od sebe.

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja