Na Nedjelju Muke Gospodnje Crkva nam, pri ophodnom obredu, predstavlja Isusov svečani ulazak u Jeruzalem. Da bismo mogli razumjeti što nam to evanđelist piše, potrebno je imati na umu proroštvo iz Knjige proroka Zaharije 9,9: »Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.«

Do ovog se retka očekivao dolazak kralja, mesije, osloboditelja Izraela. No Zaharija nam donosi novost i to u glamuroznoj slici: »…ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu«. Uobičajeno su kraljevi jahali mule ili konje, nikada se nije ni čulo ni vidjelo da je neki kralj jahao na magaretu. Time prorok želi naglasiti da se mijenja poimanje mesije te da dolazi do potpuno nove slike Očekivanog: skroman, ponizan mesija koji jaše ono što je narod jahao. I ne samo to: »On će istrijebit’ kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema.« Kola o kojima govori su bojna kola. I nastavlja Zaharija: »On će istrijebit’ lûk ubojni. On će navijestit’ mir narodima.«

Tvoj kralj se evo tebi vraća

Ovo Zaharijino proroštvo bijaše zametnuto, zaboravljeno u ropotarnici prošlosti. Evo razloga: mesija koji treba doći mora biti Davidov sin, to jest onaj koji će – kao i veliki kralj koji je vlašću, nasiljem i silom uspio ujediniti izraelska plemena – ponovno uspostaviti propalo izraelsko kraljevstvo.

Pogledajmo, stoga, kako nam Luka predstavlja današnje evanđelje.

»Rekavši to« – odnosi se na prispodobe o mna i talentima u kojima se spominje jedna grupa ljudi koja ne želi da dotični bude izabran za njihova kralja. Radi se o odbijanju kraljevskog dostojanstva, što je anticipacija odbijanja Isusa za kralja od strane naroda.

»Nastavi put uzlazeći u Jeruzalem. Kad se približi Betfagi i Betaniji…« karakteristika svih evanđelista jest da nikada ne aludiraju na Isusovu smrt, a da je ne stave u kontekst uskrsnuća. Ako će Jeruzalem biti grad u kojem će Isus biti ubijen, Betanija će biti mjesto Isusova uskrsnuća i uzašašća.

»… uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika govoreći: ‘Hajdete u selo pred vama.’« U evanđeljima »selo« ima uvijek negativno značenje jer je ono mjesto tradicije, mjesto u kojem se promjene i novine promatraju sa sumnjom.

Dakle, radi se o mjestu koje je navezano na prošlost i koje odbija sve promjene.

»Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite.« U ovom ulomku važan je glagol »odriješiti«, koji se ponavlja četiri puta. Koje to značenje Luka pridaje ovom nelogičnom potezu? Što to trebaju odriješiti? Trebaju odriješiti proroštvo koje je zarobljeno, svezano, o skromnom mesiji, to jest mesiji mira. To trebaju odvezati, odriješiti. No, najprije se učenici u to moraju uvjeriti.

»Upita li vas tko: ‘Zašto driješite?’, ovako recite: ‘Gospodinu treba.’ Oni koji bijahu poslani otiđoše i nađoše kako im bijaše rekao.« Već smo rekli da se cijeli ovaj govor čini nelogičnim, nerealnim. Oni dolaze i odrješuju magare. »I dok su driješili magare, rekoše im gospodari: »Što driješite magare?« Oni odgovore: »Gospodinu treba.« Aha! Očito, nestvaran govor. Upravo prema toj nelogičnosti evanđelist nam želi dati pravo značenje: Isus odrješuje proroštvo koje je ostalo svezano jer nikoga nije zanimao takav jedan kralj.

Isus odrješuje proroštvo koje je ostalo svezano jer nikoga nije zanimao takav jedan kralj.

Dok gospoda – vlasnici – svezuju, Isus odvezuje, odrješuje.

»I dovedoše ga Isusu i staviše svoje haljine na magare.« U hebrejskoj simbolici haljina predstavlja osobu, njezin identitet. Učenici, dakle, prihvaćaju Isusa kao mesiju mira »te posjednuše Isusa« na to sredstvo mira, na magare.

»I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine.« Oni koji ne shvaćaju što se događa, čine ono što se vršilo pri ustoličenju kralja kad je narod prostirao svoje haljine po putu kojim bi kralj prolazio ili pješice ili na konju, a značilo bi podložnost naroda tom kralju. Ova dvosmislenost u tekstu dovest će do Isusova tragičnog konca kad ga budu svi napustili. Kad budu shvatili da on nije kralj, mesija, osloboditelj sa silom i vlašću, taj isti narod koji mu sada kliče, kasnije će urlati: »Raspni ga!«

Isus je Mesija mira

»A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe.« Radi se o 118. psalmu koji se izgovarao pri ustoličenju mesije: »Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!« Zatim evanđelist dodaje navještaj koji su anđeli uputili pastirima pri označavanju Isusova rođenja: »Na nebu mir! Slava na visinama!« Isus je Mesija mira, on je Mesija koji je Božji dar.

Ovaj usklik od strane učenikâ izazva vrlo burnu reakciju kod farizeja: »Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: ‘Učitelju, prekori svoje učenike.’« Ovaj glagol »prekoriti« koristi se za demone, za opsjednute. Za farizeje, učenici su kao opsjednuti đavolskom ideologijom jer kliču nenasilnom mesiji kojega farizeji ne prihvaćaju.

»On odgovori: ‘Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!’« Isus se nadovezuje na poznato proroštvo Habakuka prema kojemu kamenje viče, urla protiv nenasilja, protiv nepravde.

Smrt Mesije osloboditelja bit će takva jedna nepravda!

Uz dopuštenje uredništva, homiliju vlč. Zdenka Ilića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti na službenoj stranici.