Dao vam Bog Duha mudrosti

Pri završetku božićnoga vremena sveti nam Pavao daje sažetak velikoga otajstva, otajstva po kojem je pravi Božji Sin, Bog od vječnosti, uzeo našu ljudsku narav i postao nama u svemu sličan, osim u grijehu. Pavao ovako moli za vjernike u gradu Efezu, ali i za sve nas: „Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati.“

Evo, ta vječna Božja Mudrost jest utjelovljeni Sin Božji, to je ona Riječ koje je oduvijek u Bogu, to je ona Riječ koja je Bog. Ta je Riječ Tijelom postala i nastanila se među nama. Sve ono što je Bog ikad govorio ljudima sažeto je u osobi Isusa Krista. Samo on ima „riječi života vječnoga“ (Iv 6, 68).

Samo je on Put, Istina i Život (Iv 14, 6).

Silno je važno to imati na pameti, osobito u ovo vrijeme kad nas mnogi – to slobodno možemo reći – zavode nudeći nam neke druge putove koji traže sreću i smisao izvan Boga, u prolaznom užitku i ispraznoj slavi. Mudro je slijediti Krista Učitelja koji je utjelovljena Mudrost i pravi Bog.

Mudro je slijediti Isusovu mudrost i onda kad to nije lako i onda kad baš i ne razumijemo njegove putove, kad nam govori o križu i trpljenju. Zato molimo Gospodina za ustrajnost u vjeri, kako nas na drugome mjestu opominje Pavao: „Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima“ (2 Tim 4, 3).

Koje li nade u pozivu njegovu

Pavao nas dalje ohrabruje. Moli za nas da nam Bog prosvijetli oči srca da upoznamo „koje li nade u pozivu njegovu“. To je ono što ovaj svijet ne vidi i ne želi vidjeti.

Pogledajmo. Isus, utjelovljeni Božji Sin, doživio je da ga glavari njegova naroda odbace, doživio je poruge zlobnika, doživio je da zbog ljudske zavisti i zlobe bude osuđen na smrt. Isus je umro na križu kao posljednji zločinac. I što je ondašnji svijet mogao vidjeti? Propast i nesreću.

Ali ne! Isus je uskrsnuo i time dao utemeljenu nadu svakome koji u njega vjeruje. Zato je velika i radosna nada bila ona koju je Pavao osjećao, iako je kao apostol doživio silne nevolje.

U svemu tome on je bio pun radosti, jer je bio uvjeren da će upravo po svojim nevoljama biti dionikom Kristova uskrsnuća (Fil 3, 8 – 11). To je naša radost i naša nada.

Krist je uvijek uz nas i u nevoljama i u radostima života. On daje puni smisao našem životu i našoj smrti. Samo on može ispuniti naš život mirom i spokojem. Isus kaže – a to čujemo u svakoj svetoj misi – „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.“ I nastavlja: „Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.

Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši“ (Iv 14, 27). To je naša nada i izvor dubokog mira i radosti. Doista, koje li nade u pozivu njegovu!

Koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima

Na koncu, Pavao za nas moli da nam Bog dade mudrosti da upoznamo „koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima“. Upravo to. Vječnost. Pogledajmo. Isus ispunjava svojim mirom i svojom radošću naš ovozemni život. To može samo on. Međutim, konačni smisao Kristova spasenja jest – vječnost.

To je sažetak božićnoga otajstva. Vječna Božja Riječ, Sin Božji od vječnosti, uzeo je na se našu ljudsku narav da bi nas zaogrnuo svojim božanstvom, baš kako danas reče apostol Ivan: „Od punine njegove svi mi primismo.“

To je ona „čudesna razmjena“. Mi smo Božjem Sinu dali svoju ljudsku narav, a on je zauzvrat nama dao da budemo dionicima njegove božanske naravi. Isus je došao među nas da bismo mi u kući njegova i našega Oca bili tamo gdje je i on, u istoj nebeskoj slavi.

Ovdje na zemlji mi ne možemo to do kraja shvatiti. Zato nam treba Duha Božje mudrosti da bismo u što većoj mjeri bili svjesni one slave i proslave koju nam Bog u Kristu pripravlja, prema onome što Pavao na drugom mjestu veli: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube“ (1Kor 2,9).

Zato, dok u božićnom vremenu slavimo početak našega spasenja po Kristovu rođenju, još više se radujemo onoj slavi koju nam Krist pripravlja u kući svojega i našega Oca.

Dao Bog da se spasenje koje je započelo božićnim otajstvom u nama i na nama u potpunosti ostvari u vječnosti.