Kome se to od nas nije teško prepustiti Bogu i njegovom planu? Tko to od nas nije pomislio da može i zna bolje od Boga? A opet, tko to od nas može reći da nije iskusio što je to Providnost?
Pouzdanje u same sebe, a onda i sve ono što dolazi s time kao posljedica toga, tj. mrmljanje, frustracija, pa i besmislenost pratili su i Izraelce u pustinji. Ako ste čitali i ako se sjećate, mana, kojom ih je Gospodin hranio u pustinji nije se mogla “uskladištiti”. On bi ih hranio manom svaki dan, i ta mana bila je zamišljena kao i isključivo hrana tog dana.
Kome se to od nas nije teško prepustiti Bogu i njegovom planu? Tko to od nas nije pomislio da može i zna bolje od Boga? A opet, tko to od nas može reći da nije iskusio što je to Providnost?
Pustinja je kraj koji je sve samo ne pogodan za život. Ipak, Bog se i u takvim uvjetima brinuo za svoj narod, a jedino što je tražio je vjera i pouzdanje – što nerijetko nije dobivao.
Priča o mani i pustinji ne odnosi se samo na Izraelce, već i na nas, danas. Svatko je od nas pozvan živjeti sadašnji trenutak, jer jedino u njemu možemo iskusiti Božji dodir.
S druge strane, možemo se prepustiti i brigama te sve pokušavati riješiti svojim vlastitim snagama. Ovo što pokušavam objasniti na slikovit način prikazano je i u kratkom videoisječku.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.