Iako bi većina mogla pomisliti da je perfekcionizam užasna stvar za našu sliku o sebi, što može biti ako se tumači u svjetovnom smislu, istina je da je savršenstvo moguće, a nalazi se u Bogu, u kojem se stalno iznova rađamo ( Iv 3,3) tako da više ne živimo mi, nego Krist u nama (Gal 2,20-21).

Na pitanje kako je savršenstvo izgledalo u njegovo vrijeme (1801.-1890.), St. John Henry Newman je odgovorio:

“Ako me pitate što trebate učiniti da biste bili savršeni, kažem, prvo – Ne lezite u krevet nakon što ste već ustali; dajte svoje prve misli Bogu; posjećujte Presveti Sakrament; pobožno izmolite Anđeo Gospodnji; jedite i pijte na slavu Božju; molite krunicu; klonite se loših misli; dobro obavite svoju večernju molitvu i razmatranje; idite u krevet na vrijeme i već ste savršeni.”

Probudite se na vrijeme

Kada je riječ o snu, postoje dva krilata stvorenja kojima većina ljudi kategorički nalikuje: noćne ptice i ranoranilice. Znanstveni izraz koji se odnosi na osjećaj ošamućenosti koji imamo kada se probudimo naziva se inercija sna. U biti, našem mozgu treba trenutak za prilagodbu dok prelazi iz odmora u aktivnost. Za većinu, ovaj prijelaz traje nekoliko minuta, ali može trajati satima.

Lijenost je možda najozbiljniji od sedam smrtnih grijeha. Inercija spavanja dolazi za sve nas bez obzira na to ispunjavamo li svoju kvotu sna ili ne. To je prvo iskušenje s kojim se svakodnevno suočavamo.

“… I znajući ovo vrijeme, da je već čas, te mi ustanemo od sna; jer je sad bliže naše spasenje, negoli kad vjerovasmo.” (Rim 13,11).

Molite ujutro

Kako bismo se obranili od pritiskanja gumba za odgodu, Newman predlaže da naš prvi čin u danu bude molitva.

Molitva je sjedinjenje naše duše s Bogom u mislima i volji. Ponekad to činimo riječima, drugi put mislima ili djelom. Kada uzdignemo svoj um Bogu, On nas susreće na pola puta. Zajedno gledamo što trebamo učiniti taj dan kroz Božju viziju, mistično stanje zajedništva s Bogom koje, s nadom, neće nestati dok se probijamo kroz svakodnevne zadatke.

“… Gospode, već ujutro čuj vapaj moj; u rano jutro stojim pred tobom i čekam.” (Psalam 5,4).

Posjetite kapelicu klanjanja i/ili prisustvujte dnevnoj misi

Zahtjeva ljudskog bića može i treba biti mnogo. Da biste preživjeli, napredovali, imali duševni mir, stekli mudrost, sve to zahtijeva naporan rad. Bilo da se radi o igri malog djeteta, učenju učenika, zadacima radnika, traženju posla nezaposlenog ili aktivnostima umirovljenog radnika, svaki je dan ispunjen brigama, pritiscima i teretima.

Možda je to razlog zašto, kada molimo Zdravo Kraljice, sebe nazivamo “prognanim sinovima Evinim.”

U klanjanju i, ako je moguće, na dnevnoj misi, prenosimo se u samo središte neba – Krista u euharistiji. Kad odvojimo vrijeme da gledamo u Njegovo lice, da provedemo određeno vrijeme s Njim u kapeli za klanjanje ili na misi, dovodimo se u prvi plan naše vječnosti dok još uvijek postojimo unutar prostora i vremena.

“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti” (Mt 11,28).

Foto: Dario Zürchauer

Molite Angelus

Priznajem, ovo je vjerojatno najteži korak za mene osobno. Suprug sam, otac sedmero djece i učitelj više od 80 učenika s kojima se svakodnevno susrećem. Moj život je jedan zadatak koji treba izvršiti za drugim, obično uz dobrobit nekog drugog kao poticaj za svaku akciju. U većini slučajeva moj život nije moj, što bi se odrazilo na moj raspored koji se stalno mijenja i može se promijeniti u bilo kojem trenutku.

Tradicionalno vrijeme molitve Angelusa je 9 ujutro, podne i 18 sati. Nikada ne znam gdje ću biti niti što ću raditi u tim trenucima, što čini molitvu ove lijepe molitve tako teškom. Mogao sam postaviti alarme na svom telefonu, ali onda bi se uključili u neprikladno vrijeme. To je nešto s čime se borim.

I tako, svoju molitvu Angelusa prebacujem na vrijeme kada ga budem mogao moliti. S obzirom da ne živim u malom gradu gdje crkvena zvona zvone svaki sat da me podsjete na molitvu, smatram da je u redu da to činim u svoje slobodno vrijeme.

“Marija reče: ‘Evo, službenice Gospodnje. Neka mi bude po riječi tvojoj’” (Lk 1,38).

Misticizam

Newmanov sljedeći korak je “jesti i piti od Božje slave”, što je otvoreno za tumačenja svih vrsta. Je li mislio da trebamo jesti u znak zahvalnosti za Božje blagoslove? Ili je želio da prakticiramo Božju prisutnost u svemu što radimo? Vjerujem da je mislio na ovo drugo.

Svijetom dominiraju osjetila. To je jedini način na koji možemo doći do znanja. Trebamo vidjeti, omirisati, dodirnuti, čuti i okusiti istinu prije nego što je možemo u potpunosti razumjeti. Osjetila su vrata kroz koja razumijemo najprije svijet, zatim, ako ustrajemo, Boga.

Jesmo li učinili sve što je trebalo učiniti? Bi li Bog bio zadovoljan mojim ponašanjem tijekom dana? Jesam li pokazao ljubav prema onima kojima me je pozvao služiti?

Ova ustrajnost poznata je kao misticizam, a to je šesto čulo koje postižu svi ljudi koji teže svetosti. Kroz misticizam, sposobni smo vidjeti kroz fizičko i u duhovno. Zagrljaj koji primamo od voljene osobe osjećamo fizički, ali osjećaj ljubavi koji ga je izazvao razumijevamo kroz misticizam. Jabuka koju jedemo ima izvrstan okus, ali ukusnije je mistično shvaćanje da ju je Bog stvorio da hrani naša tijela i duše. Što dublje gledate u neku stvar ili ideju, to više otkriva Božji majstorski plan za vaš život.

“ Vjerom poznajemo, da je svijet riječju Božjom zgotovljen, tako da iz nevidljiva postade vidljivo.” (Heb 11,3).

Molite krunicu

Osim mise i časoslova, nema važnije molitve od svete krunice. To je naše sigurnosno uže koje nas veže uz Mariju, Majku Božju, koja nas podiže u nebo sa svakim zrncem koje izmolimo. To je više od bezumnog brbljanja zapisanih riječi – to je jedinstvo mentalne, fizičke i duhovne molitve koja uništava porok, briše učinke grijeha i okuplja nas kao sinove i kćeri duhovne Majke koja nas voli.

Krunica / Foto: Dario Zürchauer

“Tada se zmaj razgnjevi na ženu i ode ratovati protiv ostatka njezina potomstva, onih koji drže Božje zapovijedi i svjedoče za Isusa” (Otk 12,17).

Zastanite i razmislite

Ulični znakovi su važni jer stvaraju red u prometu. Automobili znaju kada treba stati i krenuti, usporiti, popustiti i koje ceste kamo vode. Ali u duhovnom životu, to može biti poput Divljeg-Zapada jer nema nikakvih znakova koji bi nas uputili u pravom smjeru, osim možda naše savjesti.

Važno je da svoja srca uzdižemo Bogu što je češće moguće, ne zato što to treba biti manična opsjednutost, već radije mirna pratnja zbivanjima našeg dana jer lako je izgubiti Boga usred stalne aktivnosti naših dana, ali teško se izgubiti u Bogu.

Zato je važno s vremena na vrijeme svakodnevno analizirati svoje duhovno stanje. Sveti Ivan Krstitelj de la Salle, uputio je svoju braću kako to učiniti na sljedeći način:

“Počnete li ikada raditi, prelazite li s jedne radnje na drugu ili ulazite ili izlazite iz sobe za vježbanje ili spavaonice bez molitve? Dopuštate li da prođe dosta vremena, pola sata ili sat, a da ne izmolite molitvu, makar samo da biste uzdigli svoje srce Bogu?” (De La Salle, Zbirka raznih kratkih rasprava).

Važno je da svoja srca uzdižemo Bogu što je češće moguće, ne zato što to treba biti manična opsjednutost, već radije mirna pratnja zbivanjima našeg dana. Lako je izgubiti Boga usred stalne aktivnosti naših dana; teško se izgubiti u Bogu.

“Vjeruj Gospodinu svim svojim srcem, ne oslanjaj se na vlastiti razum. Što god radiš, misli na njega, i on će te voditi pravim putevima. (Izr 3,5-6).

Borite se protiv iskušenja

Dalje, Newman nam govori da se “držimo podalje od loših misli”. Zbog činjenice da smo rođeni u istočnom grijehu, ovaj čin je gotovo potpuno nemoguć. Loše misli ulaze u naše umove kroz pritoke u nadi da će zagaditi naše duhovne rijeke. Crna Honda nas presječe pri prestrojavanju, a bijes nam prodire u dušu. Susjed se upravo vratio s odmora koji si nikad ne biste mogli priuštiti s preplanulim tenom, osmijehom i novim autom i zavist nam kuca na prozor, nadajući se da smo kod kuće.

Ne pregovaramo s teroristima. Ne zabavljamo demone. Ne puštamo u naše kuće one koji će nas opljačkati.

“Oduprite se đavlu, i pobjeći će od vas. Približite se Bogu, i on će se približiti vama. Očistite ruke svoje, grešnici, i očistite srca svoja, dvoumnici” (Jak 4,7-8).

Ispitajte svoju savjest

Navečer, um je umoran, ali razmišlja. To se posebno događa kada stavimo glavu na jastuk i osvrnemo se na događaje tog dana. Jesmo li učinili sve što je trebalo učiniti? Bi li Bog bio zadovoljan mojim ponašanjem tijekom dana? Jesam li pokazao ljubav prema onima kojima me je pozvao služiti?

U molitvi Večernje svećenici, redovnici i laici koji prakticiraju ovaj oblik molitve prizivaju u sjeti ne samo svoje grijehe, već i svoje pobjede. Ovo je važan korak u duhovnom rastu jer služi slično kao što sportaš gleda statistiku svoje igre: ako ne vidimo podatke, ne znamo koliko smo bili dobri (ili loši).

“Ako priznajemo grijehe svoje, on je vjeran i pravedan i otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde” (1 Iv 1,9).

Nemojte ostati budni prekasno

Kao što smo počeli sa snom, tako i završavamo sa snom. Biblija je puna svetih spavača.

Bog je prenio imperativne poruke Izaku (Post 26,24), Natanu (2 Sam 7,4), Danielu (Daniel 2,19), Pavlu (Dj 16,9, 18,9, 23,11), u starom Zavjetu Josipu i Isusvu zemaljskom ocu Josipu (Mat. 120, 2,13) dok su spavali. I dok u Svetom pismu postoji nekoliko redaka tipa “budite na oprezu… u slučaju da iznenada dođe i nađe vas kako spavate”, istina je da je san jednako neizbježan kao i buđenje. Stoga je to dio ljudskog stanja i, ako se ispravno radi, čin podložnosti Bogu.

Završne riječi u noćnoj molitvi u liturgiji časova su: “Neka nam svemogući Gospodin podari mirnu noć i mirnu smrt.” Spavanje je svojevrsna mala smrt u kojoj nikada ne znamo hoće li nas Gospodin pozvati u misiju kroz naše snove ili u svoj nebeski raj kroz našu smrt. Svake noći, sve dok se odmaramo čiste savjesti, možemo reći sa Salamonom: “Kad legneš, nećeš se bojati, kad se odmoriš, san će ti biti sladak” (Izr 3,24).