Anđeli su posebno prisutni kod euharistijske žrtve. Misa je zapravo sakramentalno sudjelovanje u liturgiji neba.

“Anđeli okružuju svećenika”, piše sv. Ivan Zlatousti. “Cijelo svetište i prostor ispred oltara ispunjen je nebeskim silama koje dolaze odati počast Onome koji je prisutan na oltaru.” I drugdje: “Razmislite sada u kakav ćete zbor stupiti. Iako ste obučeni u tijelo, ocijenjeni ste dostojnima da se pridružite Nebeskim silama u pjevanju hvale Njemu koji je Gospodar svega.” “Evo kraljevskog stola. Anđeli služe u tome. Sam Gospodin je prisutan.”

Postoji samo jedno svećeničko djelovanje, a to je djelovanje Isusa Krista. Njime cijelo stvorenje slavi Trojstvo. To je ista aktivnost koju nude anđeli na nebu i sveci na zemlji. To se sudjelovanje pojavljuje u Novom zavjetu, gdje se liturgija Crkve prikazuje kao sudjelovanje u liturgiji anđela. Tako u poslanici Hebrejima čitamo: “Ali vi ste došli do Sionske gore i do grada Boga živoga, nebeskog Jeruzalema, i do društva mnogih tisuća anđela i do Crkve sv. prvorođenci koji su upisani u nebesa, i Bogu, sucu svih, i duhovima upravo usavršenih, i Isusu, posredniku novoga zavjeta, i škropljenju krvi koje govori bolje od Abela.”

Gospa s anđelima i svetima / Wikipedia

Nebeska liturgija

Anđeli su povezani s različitim dijelovima žrtve. Teodor iz Mopsuestije prikazuje ih simbolizirane službenicima koji raspoređuju darove na oltaru: “Pomoću đakona koji služe u onome što se ostvaruje, možemo vidjeti u duhu nevidljive Sile kako služe dok pomažu u ovoj neizrecivoj liturgiji.”

Nadalje dodaje: “Morate shvatiti da postoji slika nevidljivih Moći u ovoj službi za koju su đakoni sada zaduženi, dok nose prinos za žrtvu . . . I kad su ga unijeli, anđeli ga stavljaju na sveti oltar za savršeno ispunjenje Muke. Đakoni koji rašire platna po oltaru podsjećaju na grobno rublje; a oni koji, nakon što je sveto Tijelo proizvedeno, stoje s obje strane i raspiruju zrak oko njega, predstavljaju anđele koji su ostali uz Krista sve dok je bio mrtav, da mu iskazuju čast, sve dok nisu vidjeli Njegovo uskrsnuće. Lako je vidjeti kako je prikaz zemaljske liturgije vidljiv odraz, djelotvoran simbol, nebeske liturgije anđela. Ovo jedinstvo dvaju kultova izražava sama liturgija u Predslovlju, gdje poziva zajednicu Crkve da se sjedini s prijestoljima i gospodstvima, kerubima i serafinima, da pjevaju anđeosku pjesmu hvale, triput Svet:

“Razmislite o tome u čijoj ste blizini i s kime ćete zazvati Boga – Kerubine. Razmislite o zborovima u koje ćete ući. Neka nitko ne misli na zemlju (sursum corda), nego neka izgubi sve zemaljske stvari i neka se cijeli prenese u nebo. Neka ondje prebiva uz samo prijestolje slave, lebdeći sa Serafima i pjevajući presvetu pjesmu Boga slave i veličanstva.”

Na drugom mjestu sveti Ivan Zlatousti primjećuje da je Gloria u Excelsisu pjevanje nižih anđela. Čak je i katekumenima dopušteno pridružiti se tome. Ali Sanctus je pjevanje Serafima; vodi u samo svetište Trojstva, pa je stoga “rezervirano za inicirane, krštene”.

Svet, Svet, Svet

Teodor Mopsuestijski također naglašava ovo sudjelovanje u anđeoskoj liturgiji u Trisagionu [trosveto]. Ova je točka posebno draga tradiciji Antiohije.

“Svećenik ovdje spominje sve serafine koji Bogu uzdižu ovu pjesmu hvale, istu pjesmu koju je blagoslovljeni Izaija čuo kroz božansku objavu i prenesenu u Svetom pismu. Ovo je hvala koju svi skupa pjevamo iz sveg glasa, tako da pjevamo iste himne kao nevidljive naravi. . . Na taj način pokazujemo veličinu milosti koju nam je besplatno udijelio. Religiozni strah ispunjava našu savjest, bilo prije ili nakon što smo uzviknuli: ‘Svet!”
Ovo pjevanje Serafima izražava sveti strah. Opisuje strahopoštovanje koje čak i najviša stvorenja osjećaju u prisutnosti beskrajne Božje izvrsnosti. A to nam omogućuje da bolje razumijemo svetost Euharistije, koja nas sa Serafima vodi u prisutnost presvetog Boga, skrivenog samo krhkim vrstama kruha i vina.

Prinos

Konačno, prisutnost anđela u Euharistiji očituje se u samom činu prinošenja Žrtve. Sama rimska liturgija to svjedoči kada od Boga traži da se “prinosi rukama tvoga svetog anđela na tvoj veliki oltar”. Apokalipsa već prikazuje anđele u svojoj nebeskoj liturgiji kako prinose “molitve svetaca” pod pojavama “zlatnih čaša napunjenih mirisom”. Ta se posrednička uloga pojavljuje u molitvi svih molitava, središnjem bogoslužnom činu, Kristovom svećeničkom djelovanju.

Tako Ivan Zlatousti može napisati,

„Ne dižu samo ljudi taj vapaj ispunjen svetim strahopoštovanjem, nego i anđeli padaju ničice pred Gospodom, arkanđeli mu se mole. Baš kao što ljudi sijeku palmine grane i mašu njima pred svojim kraljevima kako bi ih potaknuli na razmišljanje o ljubavi i milosrđu, tako u ovom trenutku meleki prikazuju samo Tijelo svoga Gospodara kao da je palmina grana i mole Ga za sve čovječanstvo.”

Navještenje i Uskrsnuće

To sudjelovanje anđela proteže se na cijeli liturgijski život, a osobito na slavljenje kršćanskih blagdana. Kristova otajstva slave nebeske sile u isto vrijeme kad i Crkva na zemlji. Tako Grgur Nazijanski o svetkovini Bogojavljenja piše: “Zajedno s pastirima slavite Boga; pjevajte Mu hvale s anđelima; pridružite se zborovima arkanđela. Neka ova svečana prigoda združi moći one na nebu i one na zemlji. Jer siguran sam da se oni danas raduju i slave ovaj blagdan zajedno s nama, budući da su prijatelji Božji i ljudski baš kao i oni koje nam David pokazuje kako uskrsavaju s Kristom nakon muke, idući ispred Njega i natječući se jedni s drugima podići vrata.”

Posljednja je rečenica aluzija na Psalam 23, gdje tradicija prikazuje Sile koje se uzdižu s Kristom prilikom Njegovog uzašašća kako naređuju čuvarima nebeskih vrata da podignu svoje nadvratnike kako bi pustili Kralja Slave da uđe. Kao što su sudjelovali u Njegovim otajstvima u vrijeme njihova povijesnog ostvarenja, anđeli su i dalje povezani s njihovim liturgijskim obilježavanjem.

No Ivan Zlatousti je taj koji razvija ovu ideju u najvećoj mjeri. Pojašnjava da je, kako bi svetkovini Uzašašća dao veći sjaj, pozvao vjernike da ga proslave u martiriju:

“Anđeli su prisutni ovdje. Danas se sastaju anđeli. Ako želiš vidjeti anđele, otvori oči vjere i pogledaj ovaj prizor. Jer ako je sam zrak ispunjen anđelima, koliko je više Crkva! I ako je Crkva puna anđela, koliko je to više istina danas kada je njihov Gospodin uskrsnuo na nebo! Cijeli je zrak oko nas ispunjen anđelima. Čujte apostola [Pavla] kako ovo uči, kada govori ženama da pokriju svoje glave velom zbog prisutnosti anđela.”

Anđeo čuvar / Foto: Pxfuel

I opet, u vezi s uskrsnućem on piše: “U današnjoj svetkovini nema udjela samo zemlja, nego i nebo. . . Anđeli kliču, arkanđeli se raduju, kerubini i serafini pridružuju nam se u slavlju današnjeg blagdana. . . Ima li mjesta tuzi?”