U nastavku vam donosimo homiliju čuvenog i poznatog propovjednika, sv. Ivana Zlatoustog.

Ako želiš vidjeti anđele, otvori oči vjere i pogledaj ovaj prizor. Jer ako je sam zrak ispunjen anđelima, koliko je više Crkva! I ako je Crkva puna anđela, koliko je to više istina danas kada je njihov Gospodin uskrsnuo na nebo! Cijeli je zrak oko nas ispunjen anđelima.

Donosimo nekoliko snažnih misli sv. Ivana Zlatoustog koje vam mogu biti na poticaj.

"Neka poste i usta od ružna i neprilična govora, jer opet velim, koja je korist ako s jedne strane izbjegavam piletinu i ribu, a s druge strane proždirem i meljem zubima i gutam svoga bližnjega? Onaj tko osuđuje i bogohuli isto čini kao da se najeo mesa brata svoga", riječi su sv. Ivana Zlatoustog.

Uz blagdan Imena Isusova i uz početak nove godine Gospodnje kada ljudi donose odluke za bolji život, preporučamo promišljanje o odnosu prema psovci i odluci da se ubuduće ne krši druga Božja zapovijed. Mnogi u ekstremnim trenutcima života zazovu Ime Isusovo u pomoć i bivaju uslišani, međutim, mnogi u nevolji ili, što je još gore, kao poštapalicu, naviku, ime Božje spominju uzalud, pa i još gore, psuju. Zato donosimo misli svetaca i poticaj da svoj jezik obuzdamo od psovki i ružnih riječi.

Danas slavimo blagdan svetog Ivana Zlatoustog, gorljivog propovjednika, koji je smatrao da je čitanje i razmatranje Biblije potrebnije ljudima u svijetu, nego monasima, jer oni što su u svijetu svakodnevno bivaju ranjavani i njima je najpotrebniji lijek.

"Neka nitko ne plače zbog svojih bezakonja, jer je oproštenje izašlo iz groba. Neka se nitko ne boji smrti, jer nas je Spasiteljeva smrt oslobodila."

Na svetkovinu Svih svetih spominjemo se svih svetaca i blaženika Katoličke crkve koji su kanonizirani, ali i onih koji to još nisu, jer smo svi pozvani biti sveti. Ovim povodom donosimo nekoliko misli svetaca koje su tu da nas potaknu na življenje svetosti kroz svakodnevni život.

U nastavku donosimo objašnjenje sv. Ivana Zlatoustog zašto postajemo strašni đavlu nakon što primimo svetu pričest.

Nejasnoće i intrige koje okružuju Ivana, velikog propovjednika (njegovo ime znači "zlatnih usta") iz Antiohije, karakteristične su za život svakog velikog čovjeka u glavnom gradu. Doveden u Carigrad nakon desetak godina svećeničke službe u Siriji, Ivan se našao kao nevoljna žrtva carske smicalice koja ga je učinila biskupom u najvećem gradu carstva.