Danas sve više i više parova odgađaju vjenčanje. I mnogi drugi odlučuju imati manje djece ili uopće ne imati djece. Na primjer, sredinom 1970-ih, “40% pluraliteta majki koje su bile na izmaku svojih godina rađanja rodile su četvero ili više djece. Sada sličan udio (41%) majki na kraju svojih godina rađanja ima dvoje djece, a samo 14% četvero ili više djece.” Požrtvovnost je izgubljena kod mnogih ljudi, a sebičnost prožima. Žrtva je bila sam život najsvetijih roditelja koji su ikada živjeli, donosi Catholic Exchange.

Požrtvovnost je izgubljena kod mnogih ljudi, a sebičnost prožima.

Ovdje počinje treće obilježje u nizu učenja o roditeljima svetaca i onome što su učinili da odgoje svetu djecu: požrtvovna ljubav.

Sveta Tereza iz Kolkate od svoje je mladosti iz prve ruke od svoje majke naučila što znači umrijeti sebi da bi se živjelo za druge. Majka svete Tereze, Dranafile, pomagala je starici koju je obitelj napustila. Donijela bi joj hranu i pomogla pospremiti kuću. Dranafile je pomogala drugima u potrebi, uključujući pranje i hranjenje jedne alkoholičarke. Ova je obitelj također pozivala siromahe da večeraju s njima. Evanđelje nisu samo slušali na nedjeljnoj misi, već su ga nastojali živjeti:

“A i onome koji ga pozva, kaza: ‘Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.'” (Lk 14,12–14).

Požrtvovna ljubav leži u srcu Evanđelja. Sveta Tereza iz Kolkate prigrlila je svoj poziv da služi najsiromašnijima među siromašnima u sirotinjskim četvrtima Indije kroz Božju milost i sveti primjer koji su joj dali njezini roditelji u mladosti. Mnogi ljudi žele biti primijećeni po svojim dobrim djelima ili žele nešto zauzvrat. Pa ipak, “požrtvovana ljubav ne računa cijenu – ona jednostavno daje, ne očekujući ništa zauzvrat, tiha, nevidljiva i skrivena od ljudskih očiju i vidljiva samo Bogu, poput kamena bačenog u more” (O’Hearn, 2021., str. 213).

Požrtvovana ljubav ne računa cijenu – ona jednostavno daje, ne očekujući ništa zauzvrat.

U domu bl. Chiare Badano, njezina majka Maria Teresa jednom ju je upitala želi li pomoći potrebitima donirajući neke od svojih igračaka. Isprva je bl. Chiara rekla ne. Ali onda je shvatila da želi pokloniti neke od svojih najboljih igračaka. Zbog istočnog grijeha, roditelji djecu moraju učiti velikodušnosti. Nažalost, sebičnost se može uvući u naša zvanja, osobito ako nam nikada nije pokazano zašto je blaženije davati nego primati.

Majka bl. Chiare također je došla do važnog otkrića: “Uvijek sam radila u tvornici keksa i bojala sam se da će mi kućanski poslovi dosaditi. Ali ubrzo sam shvatila koliko je važno biti s vlastitim djetetom, ne toliko razgovarati, nego iti’ majka, drugim riječima, voljeti. To je bilo jedino naslijeđe koje sam joj mogla ostaviti: naučiti je voljeti.”

Još jedna tužna stvarnost je da mnoga djeca provode više vremena na društvenim mrežama nego sa svojim roditeljima i obrnuto. Roditelji imaju kratak rok da svoju djecu odgoje u svece, često samo osamnaest godina prije nego što njihova djeca napuste kuću. Važno je da roditelji maksimalno iskoriste ovu dragocjenu priliku da budu u potpunosti prisutni svojoj djeci.

Požrtvovna ljubav stavlja Boga, našeg supružnika, našu djecu i bližnjega iznad naše vlastite karijere i potrage za užicima. Roditelji svetaca otkrivaju da ništa nije toliko važno kao pametno i iznad svega koristiti svoje vrijeme za Božju službu i slavu! Ovi roditelji nisu bili zabrinuti za odgoj najpametnijeg učenjaka ili najuspješnijeg poslovnog čovjeka. Bili su zabrinuti za podizanje čestite, požrtvovne duše.

Odgojiti sveca je čudo, ali Božja milost nikada ne prestaje.

Otac svetog Padre Pija, Grazio Forgione, dvaput je putovao u Sjedinjene Države kako bi financirao Pijevo školovanje, omogućivši mu da se s petnaest godina pridruži Redu kapucina. Pio je kasnije rekao: “Moj je otac dvaput prešao ocean da bih ja mogao postati redovnik.” Pijeva neumorna žrtva u slušanju ispovijedi odražavala je nesebičnost njegova oca, pokazujući da roditelji svetaca često krče put herojskim krepostima i požrtvovnim djelima, bez obzira koliko mala bila.

Odgojiti sveca je čudo, ali Božja milost nikada ne prestaje. Započinje jednom molitvom i djelom ljubavi.