Kateheza nije tek prijenos informacija ili prenošenje vjerske tradicije kao kulturne religiozne baštine.

Ona je proces u kojem se vjera rađa, hrani i sazrijeva, mjesto gdje Bog i čovjek stupaju u dijalog.

Katehizirati znači pratiti osobe na putu vjere, učiti ih kako slušati Boga u životu, kako uspostaviti dijalog s Njim i kako oblikovati savjest i svakodnevicu u svjetlu Riječi Božje.

Kateheta nije učitelj u klasičnom smislu, nego svjedok i posrednik susreta s Kristom.

Navještaj Evanđelja nije samo zvanje ni obaveza, obična ljudska aktivnost, nego ulazak u srce Božjeg djelovanja u svijetu.

To je ponajprije čin poslušnosti Duhu Svetom koji i danas nadahnjuje i potiče Crkvu da naviješta Riječ života. Kad naviještamo Evanđelje, ne nudimo samo ideje, savjete ili moralne upute, nego darujemo svijetu Krista koji je Put, Istina i Život.

Molitva / Unsplash

Stoga riječ katehete mora biti prožeta osobnim iskustvom vjere i sviješću da je on sâm prvi učenik, a onda učitelj.

Kateheta ne prenosi samo sadržaj i znanje, nego život i otvara vrata otajstva spasenja.

Katehetska služba nije prvenstveno pedagoška ili didaktička djelatnost, nego duhovno i misionarsko poslanje.

Od kateheta se traži vjernost Kristu, Crkvi i onima kojima služimo. Ta odgovornost dotiče savjest, ali je i Božji dar koji nas čini dionicima Kristovog poslanja u zajedništvu s Crkvom.

Biti suradnik u Božjem djelu znači dopustiti Bogu da djeluje kroz nas.

To zahtijeva poniznost, jer nitko od nas nije izvor spasenja, već oruđe u Božjim rukama. To traži i odvažnost, jer Evanđelje treba naviještati s cijelim svojim bićem.

Naše riječi, svjedočanstvo života, strpljenje, ljubav i ustrajnost, postaju sredstva kojima Bog dotiče ljudska srca i vodi ih k sebi..

Foto: Katehetski dan Zadarske nadbiskupije

Upozorivši da se poziv vjeroučitelja ne smije mjeriti ljudskim kriterijima uspjeha, nadbiskup je rekao da se često ne vide neposredni plodovi toga rada, pri čemu je moguće osjećati slabost i nedostatnost.

No, Bog nas poziva na vjernost, a ne na vanjsku učinkovitost.

Rad za vječnost je ulagati u duše, graditi zajedništvo vjernika, širiti svjetlo Riječi, unositi nadu u tamu svijeta. Sve što prinosimo Kristu, upisano je u vječnost i donosi plod koji nikada neće propasti.

Isus govori nama koji smo studirali teologiju, koji slavimo sakramente, poučavamo vjeru, propovijedamo, tumačimo Pismo, predvodimo zajednice.

Isus ne traži našu bezgrešnost, nego istinu i raskajano srce.

Zato nas poziva da skinemo masku, priznamo slabosti i dopustimo Bogu da nas iznutra preobrazi, jer samo iznutra očišćeni možemo biti vjerodostojni.

Katehetski Zadarske nadbiskupije/ Foto: Ines Grbić

Pozvao je vjeroučitelje i svećenike da ne budu samo spretni prenositelji sadržaja, nego autentični svjedoci Boga koji se ne nalazi u laži; da žive što govore.

Crkva gubi autoritet ne zato što je istina manje snažna i jer Krist nije privlačan, nego zato što je često nije pratila naša vjerodostojnost.

Na nama je da se uvijek vraćamo izvoru, istini evanđelja, potaknuo je mons. Zgrablić.

Poručio je vjeroučiteljima da ne budu tek prenositelji ideja, nego svjedoci istine, da ne katehiziraju kako bi dobili plaću, niti „oblače“ vjeru kao odoru za pokazati se pred drugima, nego da katehezu shvaćaju kao vlastitu kožu da u njoj žive.

Nemojmo samo savršeno baratati pedagoškim i didaktičkim metodama, nego otvarati srca Bogu

Naš poziv nije da budemo dobri, simpatični, popularni pred ljudima, nego istiniti pred Bogom i otvoreni Duhu Svetom koji želi po nama djelovati.

Samo tada naša riječ će imati težinu, a naša prisutnost će donositi život, poručio je mons. Zgrablić.