Nije moguće biti ustrajan, živjeti zanosno, ponekad i donekle.

Nije moguće biti čovječan ponekad i donekle. Biti ukorijenjen ponekad i donekle.

Bez postojanosti – uz to, i rasta u postojanosti – kako bi se čovjek mogao odazvati ičemu što život čini vrijednim? Kako bi mogao odoliti svakovrsnim izazovima, naći snage da prođe kroz neslućene zahtjevnosti?

Sve što je bio, sve što je činio, Isus je bio i činio u punini

Uopće: kako bi mogao biti čovjek za nekoga? Za nešto? Kako bi opravdao svoju ljudskost?

Isusovo evanđelje nas želi uvesti u zbilju riječi uvijek i do kraja. Sve što je bio, sve što je činio, Isus je bio i činio u punini. Svakom se čovjeku kojega je susreo posvećivao čitavim bićem.

Rast svijeta / Foto: Canva

Jednako tako, u svaku svoju riječ, u svaki svoj čin – pa i u svaku svoju suzu – ulagao je svega sebe.

On je u ovaj svijet došao da ljudsku oskudicu preobrazi u obilje. Da tvoju i moju vjeru, nadu i ljubav učini što obilnijom. Odazovemo li mu se u punini: i preobilnom.

Svojim uskrsnućem Isus svoju ljubav dopunja riječju: i preko kraja. Uvijek i zauvijek. Kroza sve vrijeme i kroza svu vječnost. On nas želi rasteretiti svakoga razloga, svakoga izgovora za uzmicanje.

Uvijek i zauvijek. Kroza sve vrijeme i kroza svu vječnost.

Zbilja riječi uvijek, do kraja i preko kraja ne zastaje ni pred kojom zaprekom u nama i među nama. Ona od nas uvijek traži korak više. Korak bliže.

Isusova ljubav u vremenu – uvijek, do kraja i preko kraja – želi nas u svemu nadahnjivati. Dragocjeno je iskusiti da je njegova ljubav u vremenu blagoslovljeno sjeme vječne ljubavi. Iz njega se razrasta život u punini i donosi plod dostojan vječnosti.

Pridodaj svoje srce Isusovu srcu da s njime zajedno bude zemlja blagoslovljenom sjemenu ljubavi.

Izvor: Svjetlo riječi