Svoj trnoviti, ali blagoslovljeni put prepričala nam je mlada supruga i majka dvoje djece, koja je poželjela ostati anonimna. “Imam 31 godinu, udana sam i majka sam dvoje prekrasne djece. Odrasla sam u mnogobrojnoj obitelji gdje nas je, prije sestrine smrti, bilo dvanaestero. U obitelji su se oduvijek prakticirali molitva i nedjeljna sveta misa. No morala sam proći teži put kako bih shvatila da me Božja milost uvijek prati”, istaknula je.

Mlada supruga i majka kazala je da je zbog loše financijske situacije u obitelji morala odseliti kod ujne u Mostar. “Roditelji mi nisu mogli financirati školovanje pa sam otišla k ujni u Mostar. Tamo sam upisala srednju školu za kuharicu. Kod ujne mi je bilo jako teško. Stalno je smišljala neke smicalice, optuživala me da kradem, da se drogiram i prostituiram…”, istaknula je.

Posebno joj je teško bilo to što ju je ujna uvjeravala da je bolesna te joj davala čak pet vrsta tableta. “Optuživala me je da kradem, da se drogiram i prostituiram… Bilo mi je jako teško i doživjela sam strašne traume. Izgubila sam vjeru u sve, a pogotovo u ljude. Morala sam se maknuti od ujne, iako to u početku nisam htjela. Međutim, tetka i sestra su me nagovorile na to i pomogle mi da se odselim k drugoj tetki u Široki Brijeg”, posvjedočila je.

Izgubila sam vjeru u sve, a pogotovo u ljude.

Isprva je mislila da se neće ništa promijeniti, ali odlazak teti u Široki Brijeg sve je promijenio. “Svoje prvo, istinsko, obraćenje sam doživjela na ispovijedi u Međugorju, kod fra Ljube Kurtovića. On mi je rekao da molim krunicu za obraćenje. Motivirao me da samo ostanem hrabra i da će me Bog izliječiti od svega po Marijinom zagovoru. Od tada je započeo moj novi život, okrenula sam se Bogu, išla na sv. mise i molila sv. Josipa za muža, brak i obitelj”, prisjetila se.

Od tada je započeo moj novi život, okrenula sam se Bogu, išla na sv. mise i molila sv. Josipa za muža, brak i obitelj.

Zbog svega što je prošla naglasila je da se jako borila s opraštanjem ujni. “Dugo sam se mučila s opraštanjem ujni, bile su to iznimno duboke rane. Na duhovnim vježbama, na kojima sam bila 5 godina, sam iznova prolazila kroz oprost svojoj ujni. U jednom trenutku sam upitala Isusa: ‘Pa zašto mi ju stalno donosiš u srce, znaš da sam joj već oprostila…‘. Zatim sam čula riječi: ‘Oprostila jesi, ali ne i istinski…‘. U tom trenutku sam osjetila da sam joj oprostila apsolutno sve. Na svadbi, 2018. godine, sam ju zagrlila i poljubila. Bilo je to iznimno djelovanje Božje ljubavi i milosrđa”, posvjedočila je.

Najviše zahvaljuje sv. Josipu koji je kako kaže odigrao važnu ulogu u njezinom životu. “Osim što mi je izmolio muža, sv. Josip joj je nakon tri godine vjernog predanja i molitve izmolio sina koji nosi ime  po njemu. U braku je sve bilo dobro, dok nisam zatrudnjela s drugim djetetom. Tad su stvari krenule nizbrdo, muž je u međuvremenu dobio otkaz i češće smo se svađali. No sve to donijela sam u zagovor sv. Josipu. Odlučila sam se ponovno predati u zagovor sv. Josipa, platila sam 9 misnih nakana dušama u čistilištu njemu u čast. Muž je ubrzo dobio posao na kojem je zadovoljan, a i ja danas radim kao kuharica u dječjem vrtiću”, prisjetila se.

Ono što ju je ponovno pogodilo jest postporođajna depresija nakon rođenja drugog djeteta. Govoreći o toj teškoj borbi istaknula je: “Nakon rođenja svog drugog djeteta, počela sam patiti od postporođajne depresije. Osjećala sam se nevoljeno, stalno sam plakala i bila sam prepuna samosažaljenja. Nisam prihvaćala ni dijagnozu, a ni terapiju. U borbi s tim puno si mi pomogle časne sestre klarise, kod kojih sam svakodnevno išla za vrijeme postporođajne depresije. One su puno molile za mene i uz pomoć njih sam doživjela živog Boga. Dok sam plakala nad tim iskustvom, Bog je progovorio: “Samo plači, toliko te ljubim…”. Osim klarisa, puno mi je, molitvom i savjetima, pomogao i moj duhovnik fra Josip Ikić”.

One su puno molile za mene i uz pomoć njih sam doživjela živog Boga.

Ali ponovo je važnu ulogu u životu ove obitelji odigrao sv. Josip. “Imali smo problema s vlagom u stanu, zbog čega mi je dijete dobilo bronhitis. Stoga smo morali promijeniti stan. Molili smo na tu nakanu, časne klarise su ponovno pomogle i ubrzo je i to izmoljeno. Pronašli smo novi stan u kojem nemamo problema s vlagom, ali ni s bilo kakvim uznemiravanjem”, istaknula je.

“Moj uzor i primjer je Sveta Obitelj od koje učim kako živjeti i nositi se sa svakodnevnim borbama. Vjerujem da je Bog sve ove stvari dopustio da bi se proslavio u našem životu. Puno toga sam proživjela i propatila, ali me svugdje pratila Božja milost. Zbog svega toga, ja danas mogu pomagati i svjedočiti drugima. Tek danas shvaćam riječi svoje majke koja nam je uvijek ponavljala: ‘Djeco, ne brinite se, Božja providnost nikad ne spava‘, zaključila je.