One najbitnije stvari u životu ne možeš spakirati, ne možeš jednostavno uzeti što je tvoje i otići. Ono vrijedno ne nosiš, nego živiš. Time se ne pune koferi, nego duša. Drage ljude ne posjeduješ, nego možeš samo zahvaliti za njih. Čovjek koji trpa životne kofere prazni dušu. Pročitajte objavu koju je napisao fra Marin Karačić na svojem Instagram profilu.

Tražiš Boga? U tebi je. U tvom oprostu. U ljubavi. U neprijatelju. Skrio se da ga nađeš gdje ga najmanje očekuješ. Da te pobijedi. Sobom. Pročitajte objavu koju je na svojem Facebook profilu postavio karmelićanin Krešimir Josip Bahmec.

U povodu Godine sv. Josipa, koju je proglasio papa Franjo apostolskim pismom Patris corde, Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije pripremio je serijal video-kateheza o sv. Josipu. Kateheze od 10-ak minuta predvode svećenici Zagrebačke nadbiskupije. U trećoj video-katehezi vlč. Kristijan Tušek govori o snovima sv. Josipa i predstavlja ga kao čovjeka snova, ali ne sanjara.

„Snimali smo emisiju, radio sam i ne znam što se u jednom trenutku dogodilo, osjetio sam da sam pozvan, zaustavio sam snimanje i rekao ekipi da me sutra nema."

Mora li dakle kršćanin uvijek živjeti duh mrtvljenja? Da, ali iz ljubavi. Ljubav nam neće dozvoliti jadikovanje i protest. Jer ponekad podnosimo nedaće, ali se i tužimo; tako uludo trošimo Božju milost, Bogu vežemo ruke, tako da ubuduće ne može od nas ništa tražiti. 

Biblijski se autori nisu bojali postavljati teška pitanja. Zapravo su osporavali neadekvatno razumijevanje mudrosti i nedovoljne odgovore na pitanja o značenju patnje, umanjenja i smrti. To je, na primjer, očito slučaj u Jobovoj knjizi. Pitanje iza knjige o Jobu je zagonetka pravednika koji pati. Za mudra čovjeka postoji određena poniznost. Nije u našoj moći znati sve stvari, ali moramo odlučiti što ćemo učiniti s vremenom koje imamo.

Govorimo ih bez razmišljanja, a opet ponekad ono što kažemo može postupno odgurnuti naše dijete od Boga.

Ovaj se dan sastoji od 24 sata, to je 1 440 minuta ili 86 400 sekundi. Svaka je sekunda biser ili može to postati, ako je dobro iskorištena. Vrijeme je ono što napravimo iz njega, jer samo po sebi ono nije ništa. Nemojmo gubiti nijedan trenutak u neradu, lijenosti, u nedjelima, nego učinimo od svakog trenutka nešto trajno, nešto vječno.

"Kazna za grijeh nije pakao već Tvoj križ. Ti si sebe dao prikovati i kazniti. Ti si na križu osjetio duboki pakao u svome nevinom srcu kako bi mene oslobodio, kako bi moje grešno srce već sada bilo u raju. Raj je u meni, Kraljevstvo moga Prijatelja nalazi se u meni, a ne negdje daleko izvan svemira. Prijatelj prijatelja nikada ne ostavlja niti baca u pakao. Prijatelj prijatelja izvlači iz pakla i vodi u svoj dom, vodi u svoje Kraljevstvo koje želi podijeliti zajedno sa njim", piše brat Ivan Raljušić član Družbe misionara Krvi Kristove na svojem Facebook profilu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Ne može se pronaći volju Božju ako si prije toga ne predočimo jauk obespravljenih, strah bolesnih, tugu ostavljenih, smrt duše onih koji su u teškom grijehu… Bol obitelji koje žive u nasilju, jeku praznine besmisla onih koji ne poznaju Boga… - Ne može ako smo zaboravili da to Krist viče u svakomu od njih i doziva nas", poručuje pater Ike Mandurić.