U većini slučajeva postoje nježniji načini izbjegavanja sukoba s tim Božjim stvorenjima – posebno s obzirom na to da pčele, igraju ključnu ulogu u ekosustavu. Svaki život koji je bespotrebno uništen strahom ili glupošću je greška. Da njihovom pojavom nepotrebno ne vičemo, paničarimo i zamahujemo rukama ti nas insekti vjerojatno nikada ne bi uboli, piše Aleteia.

Nošenje cvijeća za Gospu

Ovo je lekcija koju je arkanđeo Gabrijel prije jednog stoljeća naučio fra Jean-Édouarda Lamyja, župnika La Courneuvea. O čudesnoj ličnosti svetosti koju je pariški nadbiskup zvao „drugim župnikom arškim. ” Čuda obiluju pričom o ovom svećeniku iz francuske regije Champagne, a oni su pod perom njegova prvog biografa, grofa Bivera dali povoda za neke divne anegdote. Jedna od tih priča mogla bi nas uvjeriti da nikada ne bismo trebali ubijati pčele.

Vlč. Jean-Édouard Lamyj

Bilo je to u kolovozu 1923. Godinama se fra Lamy – tada već starac, iscrpljen po godinama i gotovo slijep – tijekom svojih odmora trudio da sagradi kapelu Gospi od Šume, od ruševina lovačke kuće u blizini sela Violot u Marni. Zadatak je bio nadljudski, unatoč providnosnim intervencijama i pomoći anđela, koji su bili svećeničko uobičajeno društvo od djetinjstva.

Tog dana, gospođa Lamy, željna što bolje ukrasiti Gospin kip, s obzirom na pristup, skupila je ogromnu količinu cvijeća. Nosio ih je na leđima, savijene pod ružama, ljiljanima i slatkim graškom i napola skrivene ogromnim buketom. Tako je nastavio, poput golemog hodajućeg buketa, na visoravni Langres gdje su obilovale košnice.

Insekte je neizbježno privukao ovaj niz boja i parfema. Stigli su odasvud, a uskoro i čitav roj medonosnih pčela okružen fra Lamyjem, koji se odjednom malo uspaničio pri pomisli da bi ga mogli napasti.

“Ne ubadaj ga!”

No tada mu je u uho zazvonio lijep, dubok i poznat glas: glas arkanđela Gabrijela, kojeg je fra Lamy često viđao i čuo. Gabriel se nije obraćao svećeniku, već insektima koji su zujali, i to je učinio tonom nježnosti: “Molim vas! Nemojte ga ubadati! Naša kraljica ne bi bila sretna, a njegov anđeo čuvar i ja morali bismo uzeti ljudski oblik da ga odvedemo kući … ”

Odmah su se pčele, poslušajući želju Kraljice anđela, raspršile. Nijedna nije ubola starog svećenika.

Foto: Dario Zürchauer

Gabrijel, arkanđeo navještenja, “jedan od Sedmorice koji uvijek stoje pred Bogom”, imao je toliko veliko poštovanje prema Stvoriteljevom stvorenju da se sagnuo govoriti s tim kukcima ljubazno i ​​na jeziku koji im je nadohvat ruke, dok ih mi ljudi često slamamo bez misli. Ne bismo li trebali preispitati svoj pristup? (Jednostavno pretraživanje na Internetu pojavit će mnoge praktične, prirodne savjete za podršku ovim neophodnim oprašivačima.)