"Evanđelist ovdje troši čak tri reda da bi opisao kako je u grobu sve bilo uredno složeno. Zašto je to bilo toliko važno?"

"More je u dubinama mirno i kada su valovi uzburkani. Neka si ti u dubinama mojim, i oluju ćeš ti smiriti. Ništa me ne može odijeliti od tebe, jer ti si rekao: Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre na ovom svijetu, ovomu svijetu, poput mene će živjeti, i sa mnom će živjeti, sa svim ljudima u Raju, u kući Oca mojega i Duha Svetoga. Zar to nije fenomenalno, nevjerojatno, nemoguće, rekli bi mi ljudi. Prelijepo da bi bilo istinito, zar ne?", piše s. Amadea Birovljević, novakinja.

"Ako sada zastaneš i kažeš: Vjerujem!, odmah ćeš početi zadobivati tu veliku nadu. Duh Sveti će ulaziti u tvoju dušu i ispunjati je ljubavlju Očevom. Ta će te ljubav nanovo stvarati. Tvoje će se suze brisati. Nemir će postajati mir. Tama će nestajati", piše don Antun Nižetić.

U nedjelju, 30. studenog 1986., sveti Ivan Pavao II. posjetio je Australiju i udijelio okupljenim vjernicima veliki blagoslov koji svi kršćani dijele i kako ga trebaju nositi s radošću: „Ne prepuštajte se očaju. Mi smo narod Uskrsa i Aleluja je naša pjesma.”

"Danas po Kristu uskrslome naš san da postanemo bogovi dolazi k svome ispunjenju. Ali on nije bezbožni san protivan Božjem naumu, već istinsko ostvarenje Božjega sna. Danas nam se ispunjava želja božanske besmrtnosti, po Kristu koji nas je vratio iz praha zemaljskoga i dao nam vječni, besmrtni život snagom svoga uskrsnuća. Zato i mi sanjajmo snove o božanskoj veličini čovjeka po uzoru na ovoj sveti Kristov san dosanjan u kalvarijskom grobu, jer što je Krist ostvario u svome tijelu, ostvaruje se za svakoga od nas po vjeri u njegove sveto uskrsnuće", piše don Ivan Bodrožić.

"Isus do posljednjeg trenutka svoga života pita svoje progonitelje: Zašto me progoniš? Zašto me mučite i ubijate? I ujedno im oprašta. Njihovo nasilje prema Isusu nije moglo uništiti Isusovu ljubav prema njima. Isus u posljednjem trenutku pita Boga kojega naziva svojim Ocem: Zašto si me napustio? i ujedno ima povjerenje u Boga."

Na Veliku subotu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed mons. Ivana Andrića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji vrši službu voditelja Nadbiskupijskog ureda za crkvenu glazbu i Regens chori u katedrali sv. Petra u Đakovu te je povjerenik za trajnu duhovnu formaciju svećenika Nadbiskupije.

Vjernom sluzi nije dovoljno da opasa bedra da bi mogao slobodno i lako susresti svog Gospodara; potrebna je i goruća svjetiljka koja će mu pokazati put, jer noću treba očekivati ​​Gospodina, kada se vraća sa svadbene gozbe. Na ovom mjestu svjetiljka označava Božji zakon, koji ukazuje na pravi put.

"Moja osnovna intencija je bila vidjeti da Kristov križ i rane mogu biti preobražene i jesu preobražene u pobjedu, te tako svaki moj križ i rane mogu biti preobražene. Po križu mi ulazimo u Uskrs", govori fra Josip Vlašić u videu kojem vam donosimo u nastavku.

"A tebi zapovijedam: Probudi se ti što spavaš, jer te nisam za to stvorio da ležiš vezan u podzemlju. Ustani od mrtvih. Ja sam život mrtvima. Ustani, djelo ruku mojih! Ustani, sliko i priliko moja. Stvoren si sličan meni. Ustani, iziđimo odavde! Ti si u meni a ja u tebi, jer smo jedna nedjeljiva osoba."