“Ako pogledamo katekizam Katoličke crkve možemo vidjeti da su mnogi umrli nesavršeno pročišćeni. Dobro znamo da moramo biti savršeni za ulazak u nebo, jer ništa nečisto ne ulazi u Raj. Naša Crkva daje ime ovom pročišćenju, mjesto zvano Čistilište. Vjerujemo da i duše u Čistilištu također mogu biti naši moćni zagovornici. No postoji i mali zahtjev, a to je da prvo mi moramo moliti za njih, prije nego što oni mogu moliti za nas. Taj nam je dio objašnjen u Katekizmu Katoličke Crkve pod brojem 958.

Kao još mlad svećenik, Padre Pio dobivao je mnoge poticaje. Jedan od njih napisao je u pismu svom duhovniku rekavši: „Već neko vrijeme osjećam potrebu da se ponudim Gospodinu kao žrtva za grješnike, a također i za duše u Čistilištu.“ Danas znamo da je ovaj poticaj naš svetac dobio od Duha Svetoga, a susret u kojem mu je to potvrđeno, potvrđuju i biskup i poglavar samostana San Giovanni Rotondo. Vani je bila zima i padao je jak snijeg. Otac Pio sjedio je kraj kamina, duboko uronjen u molitvu. U sobu je tada ušao starac, u jako staromodnom ogrtaču i sjeo pored oca Pija. Taj ogrtač je bila neka vrsta ogrtača koji su nosili seljaci u nekim prošlim vremenima. Padre Pio nam svjedoči da uopće nije mogao shvatiti kako je starac ušao u  amostan u to doba noći, jer su sva vrata bila zatvorena i zaključana”.

Što se tada dogodilo poslušajte u nastavku.