Stupnjevi molitve tvore, sažetak mističnog života u cjelini, a mistični život, može se reći, u izvjesnom smislu obuhvaća cjelokupni duhovni život, pa čak i cijeli kršćanski život u strogom smislu riječi – budući da svaki vjerni kršćanin, već samom činjenicom krštenja u Kristu, biva ekvivalent mističnom skidanju sebe i oblačenju Krista, simbolizirajući njegovu vlastitu smrt za sve, njegov duhovni ukop i uskrsnuće i novi život skriven s Kristom u Bogu. Tajanstveni život tako skriven u Bogu je mistični život, život koji, ako želi biti savršen i sličan drugom Kristu — christianus alter Christus — mora iznova reproducirati u svakom kršćaninu, kao što ćemo sada vidjeti, sva divna otajstva našeg Spasitelja, piše vlč. J.G. Arintero portala Catholic Exchange.

Krštenjem smo, doista, ucijepljeni u Krista kako bismo s njim tvorili jedno jedino tijelo — Njegovo mistično tijelo. Život nam daje sam Njegov Duh. Njegovi božanski osjećaji ulaze u nas u sve većoj mjeri, u omjeru u kojem se sami lišavamo vlastitih. Tako primamo posinjenje sinova Božjih, izlijevanjem u naše duše Duha Svetoga, koji nas svojim darom pobožnosti potiče da Svemogućeg Boga oslovljavamo slatkim imenom “Oče” i služimo Mu, ljubimo Ga i poštujemo Ga kao takvog, moleći na ispravan način.

Tako On prebiva u nama, ne samo da nas pečati živom slikom Krista, čija nam je obilježja utisnuo, nego nas također pomazuje i obasjava blagošću, slatkoćom i sjajem svoje milosti, koja je u biti cjelina mistični život i sam vječni život, skriven i imanentan u nama. Primamo ga kao izvor žive vode koja nas, božanskim poticajem ili instinktom, tjera da hrlimo naprijed prema vječnom životu. On prebiva u nama ne samo kao životvorac koji nas pročišćava, utvrđuje i obnavlja, uništavajući u nama sve elemente smrti, nego i kao Gospodin, s punim pravom da dominira, usmjerava i upravlja nama, namećući nam svoj slatki zakon ljubavi koji nam daju slavnu duhovnu slobodu sinova Božjih i oslobađaju nas od tiranije i ropstva svijeta i rutinskog života.

Sve naše dobro sastoji se, dakle, u prianjanju uz Boga dok ne postanemo jedno s Njim; u biti doista poslušni i poučljivi, nikada ne žalosteći Njegovog Duha punog ljubavi, ne opirući se, a kamoli trneći Duha, ili dopuštajući mu da nas uzalud zove, nastojeći, naprotiv, biti vrlo pažljivi prema Njemu, iznutra se prisjećajući da možemo čuti svaki zvuk Njegova glasa, i želeći vjerno izvršiti ono što se Gospodin naš Bog udostojio govoriti u nama, jer On govori riječi mira svojim svecima i svima onima koji su se obratili u srcu. Tada, prebivajući u nama, kako kaže sveti Ivan od Križa, “sa zadovoljstvom”, On neće odugovlačiti da postane slatki Učitelj, Ravnatelj, Tješitelj i Gospodar naših duša, pokrećući nas i upravljajući u svim stvarima kao da bili smo savršeni Božji sinovi, što nas je natjeralo da nastavimo, ne prema tijelu i krvi—non secundum hominem—nego na način koji je nadnaravan, nadljudski i istinski božanski—to jest, mističan, ili secundum Deum.

Raspeti/ Foto: Dario Zürchauer

U tu je svrhu sav intimni, ljubavni i familijarni odnos s Bogom putem molitve i kontemplacije određen za što je moguće savršenije nasljedovanje i oponašanje – dopuštajući Božjem Duhu da u nas utisne “nadnaravno” – ljupkih savršenstava nebeskog Oca, nastojeći da u tu svrhu postanemo suobličeni Njegovu jedinorođenom Sinu, sjaju Njegove slave i našem primjeru i modelu.

Da bismo, dakle, razumjeli faze koje ovaj božanski život nudi i fenomene koje predstavlja od trenutka kada je primljen u krštenju do potpunog otkrivanja u slavi, bitno je dobro držati pred umom sva otajstva – radosna , žalosna i slavna – života našega Gospodina. U tu je svrhu dobro da ih duboko meditiramo uz Mariju, Majku Božje milosti, u svetoj krunici; za sve njih – od samog utjelovljenja, po Duhu Svetom, Djevice Marije, i od Kristova rođenja do Njegove muke, smrti, uskrsnuća i slanja istog Duha.