"A dovoljno je samo preskočiti zid, tj. reći: Bože ja ne mogu bez tebe, trebam te. Tada zapravo Božja ljubav ruši zid u našoj duši i dolazi toliko poseban i nevjerojatan mir", piše remetski župnik o. Antonio Mario Čirko u svome promišljanju.
Župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama o. Antonio Mario Čirko na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje i iskustvo potpunog predanja. O. Antonio M. Čirko poziva na potpuno predanje kako bismo što potpunije doživjeli Božju prisutnost. U nastavku prenosimo u cijelosti njegovo promišljanje.
Što znači riječ predanje? Evanđelje nije napisano da uživamo čitajući ga, da se samo oduševimo za idealni život koji je u njemu ocrtan nego da nam pomogne da upoznamo Isusa kako bi se mogli do kraja predati Bogu. Ono uključuje ulazak u osluškivanje nutrine. Iz svog osobnog iskustva mogu reći da sam se godinama nećkao da li ostati u medicinskoj struci ili se odazvati na redovnički i svećenički život. Jedno i drugo me je privlačilo, mada sam osjećao poziv na posvećeni život, ali sam se osjećao sretno i u medicinskoj struci. U jednome trenutku osjetio sam potrebu svoju neodlučnost odabira predati Isusu. Nakon nekog vremena Bog mi je pokazao što je dobro za mene. U srcu sam doživio duboki mir i potpunu jasnoću, ali i slobodu odabira.
Iz svog osobnog iskustva mogu reći da sam se godinama nećkao da li ostati u medicinskoj struci ili se odazvati na redovnički i svećenički život.
Sam Isus kao čovjek živio je predanim životom: Ja ništa od sebe ne činim, već … govorim ono što me Otac nauči … ja uvijek činim što je njemu ugodno (Iv 8,28.29). On je te riječi izgovorio kao čovjek koji odabire potpuno predanje ocu. Bog je svima dao to isto pravo: privilegij izabrati predani život. On nas ne prisiljava žrtvovati svoju volju, nego ići s povjerenjem i ljubavlju ako to želimo. On nam besplatno nudi obećanu zemlju, punu mlijeka, meda i ploda. A mi možemo odabrati hoćemo li ući u to mjesto punine ili ne.
A dovoljno je samo preskočiti zid, tj. reći: Bože ja ne mogu bez tebe, trebam te.
Što je čovjek predaniji potpunije doživljava Božju prisutnost. Kad sam bio sam u jednoj situaciji, neshvaćen i nepravedno gledan… tada se dolazi uistinu do zida. No ne u smislu da se gubi zvanje, nego do zida koji možeš preskočiti ili se polako uništavati u svojoj nemoći. A dovoljno je samo preskočiti zid, tj. reći: Bože ja ne mogu bez tebe, trebam te. Tada zapravo Božja ljubav ruši zid u našoj duši i dolazi toliko poseban i nevjerojatan mir.