U svetkovini Uskrsa postaje nam jasno vidljivo da je Krist, uistinu i bez zadrške, naša nada. Kristovo uskrsnuće temelj je naše nade u vječni život. Mi koji smo svu svoju nadu položili u njega, u Kristovu uskrsnuću vidimo da nismo prevareni. Mi koji se nadamo vječnome životu, sada vidimo da je naša nada utemeljena. Mi koji smo zbog svoje nade morali katkada proći kroz trpljenja i kušnje, sada vidimo da su one imale smisla. Svi naši poslovi, službe i napori bez Kristova uskrsnuća i naše nade u vječni život ostali bi uzaludni i besmisleni. Njegovo uskrsnuće svemu daje smisao.

Ono je osmišljenje čak i patnje, za koju nam se čini da nikako ne može imati smisla. Mi koji ćemo jednoga dana umrijeti, sada u Kristovu uskrsnuću vidimo da smrt nema moć. Ona nije u stanju zadržati i uzeti pod svoje onoga koji za sebe kaže da je Život, da je donositelj života vječnoga, koji i nama obećava. Mi koji vjerujemo u njega smijemo se opravdano nadati istome ishodu, jer sada znamo da je svojom smrću uništio i našu smrt, a svojim uskrsnućem obnovio i naš život.

Doista, sve je novo.

Svojim uskrsnućem Isus nam je svima omogućio da upoznamo što je pravi život, život u kojemu više nema ni smrti ni bola. Slavimo Isusovo uskrsnuće jer nam je njime darovao vječni život. Zbog toga je Isusovo uskrsnuće novo stvaranje, novi početak života. Svojim uskrsnućem Isus čini sve novim. Doista, sve je novo. Nastaje novi, nepropadljivi način postojanja. Rođena je mogućnost punine života, ali rođena je upravo ovdje na zemlji, u uvjetima naše egzistencije koja je otvorena Božjem zahvatu. Život je nešto više od ovozemaljskog života. On negdje drugdje ima svoju puninu. Samo u Bogu život doseže svoju puninu i svoje istinsko osmišljenje. Isusovim uskrsnućem konačno postajemo svjesni što je život u svojoj punini. Kod rođenja djeteta tako se divimo tom otajstvenom i čudesnom nastanku novoga života. Uskrsnuće izaziva još veće divljenje. Uskrsnuće je još čudesnije, jer u njemu vidimo što je život u svojoj punini.

Isusovo nam je uskrsnuće omogućilo povratak u vječnu domovinu i napuštanje ovozemaljskog egzila. Njegovim se uskrsnućem trajno vežemo uz Boga od kojega smo nekako otpali Adamovim grijehom. Zbog svega ovoga Isusovo je uskrsnuće novost koju ne možemo usporediti s bilo kakvom drugom novošću. Ono nam otvara vrata novom životnom početku, za kojim svi čeznemo, a ne možemo ga ostvariti sami od sebe, niti uz pomoć napretka tehnike i znanosti. Kristovo je uskrsnuće zalog i temelj nade da ćemo i mi, oslobođeni ovoga smrtnoga tijela, obučeni u besmrtnost, konačno u punini živjeti život Božje djece. To je razlog zašto trebamo slaviti Uskrs i radovati se.

Svojim je uskrsnućem Isus omogućio da u nama bude posijana klica vječnoga života, jer je njegovim uskrsnućem i naš život uskrsnuo. Samo on koji je Život i koji ima vlast nad životom i smrću može nam dati život kakvim on živi. Samo nam on može vratiti puninu života koju smo izgubili i koju ne možemo pronaći ovdje na zemlji. Isusovim uskrsnućem i mi imamo novi život u Kristu.

Nada koja je položena u njega nikada ne postiđuje.

Dok još ne dospijemo do punine toga života, Kristovo nas uskrsnuće poziva da ovdje na zemlji živimo životom obraćenja. Obraćamo se kad težimo za nepropadljivim životom, a ne kad sav smisao svoga života pronalazimo samo u ovozemaljskim prolaznostima. Možemo već sada težiti za vječnim životom, jer je Krist ne samo naša nada, nego i naš život, naše sve. Već sada imamo udjela u njegovoj slavi, ali ta će se slava posve očitovati o Kristovu drugom dolasku. Dok se to ne dogodi, mi živimo spašeni u nadi, tugujemo u nadi i radujemo se u nadi. Međutim, Krist nam je svojim uskrsnućem pokazao da nada koja je položena u njega nikada ne postiđuje, nikada ne vara, niti razočarava.

Ta je nada na uskrsno jutro dovela na grob Mariju Magdalenu. Ona je prva vidjela znakove Isusova uskrsnuća. Potom je ta nada preko Marije Magdalena razbudila Petra i Ivana koji su opazili prazan grob. Ta nada dovodi i nas na mjesto Isusova groba. Ona i u nama budi ispunjenje Isusova obećanja: „Gdje sam ja, ondje i moj sluga“.

Uz dopuštenje uredništva, promišljanje vlč. Hrvoja Kalema prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.