Pitam se koliko puta smo se približili Gospodinu, a pobojali smo se dotaknuti ga, pobojali smo uspostaviti kontakt s njim. Zašto se bojimo prići mu bliže? Što je to u nama što nas koči u našem odnosu s njim? Jesmo li spremni ozdraviti?
Koji bi ga se dotakli, ozdravljali bi. (Mk 6, 56)
Pitam se koliko puta smo se približili Gospodinu, a pobojali smo se dotaknuti ga, pobojali smo se uspostaviti kontakt s njim. Zašto se bojimo prići mu bliže? Što je to u nama što nas koči u našem odnosu s njim? Jesmo li spremni ozdraviti?
Strah od blizine s Gospodinom
Ponekad mi se čini da se bojimo doći bliže Gospodinu jer nismo spremni na promjenu koju nam želi donijeti. Bojimo se izići iz starog načina života na kojeg smo se navikli. Lakše nam je jadikovati, gunđati, nego prihvatiti činjenicu da moramo nešto promijeniti.
Bojimo se prihvatiti ono što nam on želi dati jer smo svjesni da moramo iskoračiti iz sebe, svjesni smo da u blizini s njim više ne možemo ostati isti.
Iako nam se ne sviđa situacija u kojoj se nalazimo lakše nam je ostati u njoj jer onda možemo prebaciti odgovornost na drugog, u konačnici možemo i Gospodina “optužiti” da je on kriv što nam nešto ne ide, što nam se životne okolnosti ne mijenjaju. Bojimo se prihvatiti ono što nam on želi dati jer smo svjesni da moramo iskoračiti iz sebe, svjesni smo da u blizini s njim više ne možemo ostati isti. Kada bolje razmislim ne bježimo mi od Gospodina, nego od samih sebe, od susreta s onim što je u nama. Lakše nam je prihvatiti da nam nešto ne ide, da nam se uvijek iste situacije događaju, nego reći: “Evo, ti vodi, ti posloži moj život onako kako je najbolje za mene”. I znati prihvatiti odgovor!
I znati prihvatiti odgovor!
Zato se bojimo dotaknuti te
Dragi čitatelju, vjerujem da nije u pitanju to da ne želiš susresti Gospodina i dotaknuti ga, nego tvoj strah proizlazi iz činjenice što će se dogoditi nakon toga, nakon bliskog susreta s njim. Strah nas potiče na promišljanje što ako nam Gospodin podari nešto što nismo očekivali, što se ne uklapa u ono što smo mi osobno zamislili, što nije u našim okvirima.
Zaboravimo da on uvijek nadilazi nas, naše granice i želiš dati puno bolje od onoga što mi želimo za sebe.
Zaboravimo da on uvijek nadilazi nas, naše granice i želiš dati puno bolje od onoga što mi želimo za sebe. No, ne znamo to prihvatiti. Ne vjerujemo tebi, više vjerujemo sebi, svojim planovima i nacrtima. I upravo zbog svoje nevjere i oholosti ostajemo promatrači čuda koje činiš oko nas. Umjesto da dozvolimo da Gospodin radi čudesa u našem životu mi ostajemo u strahu od susreta s njim.
Budi spreman na promjenu
Tko može nakon susreta s Gospodinom ostati isti? Vjerujem nitko od nas. I sama znam da nije lako živjeti u predanju, ali znam da je to jedini ispravni put. Koliko god bilo teško onu istinsku radost koju osjeća čovjek u bliskom susretu s Gospodinom nitko i ništa ne može nadomjestiti.
I sama znam da nije lako živjeti u predanju, ali znam da je to jedini ispravni put.
Stoga, pozivam vas da mu se približite, da ga dotaknete i budete spremni maknuti kamen na koji se uporno spotičete kako biste živjeli slobodu za koju vas je stvorio.
Gospodine, daj nam vjeru kojom ćemo te danas dotaknuti…