Isus stavlja danas pred nas zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Evanđelist to naziva najvećom zapovijedi. No, može li se ljubav zapovjediti? Može li nam netko zapovjediti da ljubimo nekoga ili nešto što možda i ne poznajemo? Riskira li se da se onda ljubav pretvori u formalizam, pa možda i u koristoljublje? Mogu li uopće stajati u istoj rečenici riječi ljubav i zapovijed?

Učitelj zapovijeda ljubav!

Vođeni svojom ljudskom logikom, mislimo kako nam nije potrebna zapovijed da ljubimo. Nitko ne voli nekoga jer mu je to netko zapovjedio. Ako nam se zapovijeda da ljubimo, tada se riskira da ljubimo zato što moramo i zato što nam je to netko zapovjedio. No, naš Gospodin i Učitelj zapovijeda ljubav! Donosi novu zapovijed ljubavi. Na što tom zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu želi potaknuti naš Učitelj?

Dajući zapovijed ljubavi, Isus ne traži od nas ništa što bi bilo izvan nas. Ne nameće nam ljubav kao neku izvanjsku zapovijed i normu, nego ovom zapovijedi radije oslobađa ono iskonsko i izvorno u nama, a to je ljubav. Ako smo stvoreni na Božju sliku i priliku, onda smo stvoreni i na sliku Boga koji je Ljubav. Ljubav nije zapovijed koju nam netko nameće kao nešto nama izvanjsko, ona je utisnuta u naše biće. Naše je biće gorljiva čežnja za ljubavlju. Ono želi ljubiti i biti ljubljeno. Ta je čežnja jača od svake zapovijedi.

Ljubi i čini što hoćeš

Zapovijedajući nam ljubav, Isus želi u nama probuditi i osloboditi tu u srce duboko upisanu čežnju. Zapovijedajući ljubav prema Bogu i bližnjima, Isus kao da nam želi reći: Skinite sa svoga bića natruhe oholosti koje su pokopale vašu ljubav; skinite blato samodostatnosti sa svoga srca da se oslobodi ono što je ispod i da poleti, te da se po toj ljubavi upisanoj u vaše biće preobrazi čitav svijet.

Kad shvatimo da je ljubav duboko u nama, u strunama našega bića, da je zapretena u našim kostima i kad ju oslobodimo, tada ju nećemo više razumjeti kao zapovijed, naredbu ili propis kakav se daje u vojsci ili u pravu.

Kad dođemo do spoznaje da je Bog Ljubav i da je on nas prvi ljubio, tada nećemo moći drugo nego mu uzvratiti ljubav za ljubav. Tada više ljubav ne promatramo kao zapovijed, nego kao vraćanje neizmjernog duga onomu koji je nas prvi ljubio. Moći ljubiti Boga iz sveg srca svojega, iz sve duše svoje, iz sveg uma svojega i iz sve snage svoje može se samo kao ishod velikog oslobađanja one snage koju svatko u sebi nosi.

Zapovijedajući ljubav prema Bogu i bližnjemu, Isus želi u nama upravo pokrenuti tu veliku silu i moć koja može preobraziti cijeli svijet.

U Starom zavjetu Bog se još nije u punini očitovao kao Ljubav. Zbog svoje božanske pedagogije Bog postupno vodi narod zapovijedima, propisima i uredbama, ali s Kristovom pojavom i njegovom mukom, smrću i uskrsnućem Bog želi u nama osloboditi onu stvarnost koja obuhvaća i nadilazi sve zapovijedi. Zato sv. Augustin i može reći: Ljubi i čini što hoćeš.

Ljubav je Bogu milija od svih žrtava i prinosnica

Onaj tko ljubi sve čini samo iz ljubavi, pa ako treba, iz ljubavi vrši sve zapovijedi i propise, jer ih doživljava kao izraz ljubavi. Ljubav ga Kristova potiče na to. Zbog toga je ljubav više negoli sve žrtve i paljenice. Ljubav je Bogu milija od svih žrtava i prinosnica. Zato Isus može reći u današnjem evanđelju da onaj tko ljubi nije daleko od kraljevstva Božjega.

Suprotno tomu, onaj tko vrši zapovijedi hladno i bez ljubavi, možda samo interesno, mora se još potruditi kako bi u sebi otkrio moć i snagu koja ga čini slobodnim od svih zapovijedi, ali ne protiv zapovijedi, nego upravo po njima i usred njih.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. prof. dr. Hrvoja Kalema prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.