Tijekom svojeg teološkog djelovanja, sveti Toma Akvinski naveo je šest razloga zašto bi se ljudi trebali moliti “manjim svecima”. Ovih šest razloga može pomoći ojačati našu pobožnost prema svecima i bolje im se utjecati, piše Mathew Mckenna s portala Catholic Exchange.

Za početak, trebali bismo objasniti što Akvinski misli pod “manjim svecem”. “Manji svetac” nije pogrdni izraz. Umjesto toga, to je samo napomena da na nebu neki sveci sudjeluju u Božjem unutarnjem životu više od drugih. To ne znači da “manji svetci” imaju kakvih nedostatak. Sveta Terezija iz Lisieuxa je objasnila ovo otajstvo u svojoj autobiografiji koristeći sliku dviju čaša, male čaše i velike čaše. Ako obje napunite vodom, jednako su pune, ali jedna (velika šalica) sadrži više vode. Svi su sveci potpuno sretni i ispunjeni, ali neki su blaženiji od drugih.

Prvi razlog koji Akvinac navodi je taj da je najveći čimbenik uslišanja naše molitve snaga naše pobožnosti prema svecu kojemu se molimo. Akvinski piše: “Prvo, iz činjenice da ponekad netko ima veću pobožnost prema manjem svecu nego prema većem, a učinak molitve ovisi uglavnom o pobožnosti” (In IV Sent. d. 45, q. 3, a. 2, oglas 2). Akvinski kaže da je to važnije od trećeg razloga koji spominje (neki su sveci zaštitnici određenih kauza). Dakle, iako neki sveci imaju veliku moć u određenim slučajevima, trebamo se moliti svecu prema kojem imamo veću pobožnost, jer je to najveći čimbenik da naše molitve budu uslišane. Također, ako želimo da naše molitve budu uslišane, trebali bismo ojačati svoju pobožnost.

Kolaž svetaca / Facebook

Drugi razlog za molitvu manjim svecima, “da uklone dosadu” je smiješan i pronicav (In IV Sent. d. 45, q. 3, a. 2, ad 2). To pokazuje da sveti Toma nije bio suhoparan, logički stroj – kako ponekad ljudi misle na temelju njegove precizne teologije. Umjesto toga, poput većine nas, imao je problema s fokusiranjem tijekom molitve. Također, to je korisno rješenje za naš nedostatak fokusa tijekom molitve – molite drugačije. Molitva na drugačiji način odvaja nas od ugodnih navika i ponovno pokreće našu pozornost.

Treći razlog, kao što je već spomenuto, jesu sveci zaštitnici, “Treće, jer je nekim svecima dano da budu posebni zaštitnici u određenim posebnim slučajevima” (In IV Sent. d. 45, q. 3, a. 2, ad 2 ). Već smo vidjeli da je snaga naše predanosti važniji faktor u uslišanju naših molitvi. Dakle, ako želimo zazivati ​​sveca koji je zaštitnik naše stvari, trebali bismo razviti neku pobožnost prema tom svecu zaštitniku. Trebali bismo učiti o njihovom životu, čitati što su napisali, diviti se njihovim vrlinama i pobjedama i iskazivati ​​im čast.

Foto: Dario Zürchauer/Sveti Josip

Četvrti razlog za molitvu manjim svecima, “kako bi im svima bila iskazana dužna čast”, također je važan (In IV Sent. d. 45, q. 3, a. 2, ad 2). To pokazuje da su svi sveci veliki i da zaslužuju naše poštovanje. Moliti ih je stvar pravde, osobito ako su vaše molitve uslišane po njihovu zagovoru. Sam Akvinski je uzor za to. Jednom se molio svetoj Agnezi i zamolio je da izliječi njegova prijatelja Reginalda, i to je djelovalo. Zatim je svojim učenicima počeo priređivati ​​svečani objed na njezin blagdan. Dakle, dobro je štovati svece – oni zaslužuju naše poštovanje. Njima se može odati čast štovanjem njihovih relikvija i molbom za njihov zagovor.

Peti razlog za molitvu manjim svecima podsjeća na Isusov nauk o neprestanoj molitvi. “Ponekad se molitvama mnogih dobije nešto što se ne bi moglo dobiti molitvama jedne osobe” (In IV Sent. d. 45, q. 3, a. 2, ad 2). Ovo bi nas trebalo podsjetiti na dvije prispodobe u Evanđelju. Prvo je Luka 11,5-8, priča o susjedu koji kuca sve dok mu prijatelj ne da kruha. Drugi je Luka 18,1-8, gdje je nepravedni sudac konačno dao udovici ono što je trebalo jer ga je izmorila ponovljenim zahtjevima. Kako bi nas naučio strpljivosti i dugovječnosti u molitvi, ponekad Bog neće odgovoriti na naše molitve dugo vremena – a ponekad tražimo stvari koje ne bismo trebali.

Šesti razlog za molitvu manjim svecima je taj što ponekad “Bog želi obznaniti njihovu svetost” odgovarajući na molitve koje upućujemo preko sveca (STh II-II, q. 83, a. 11, ad 4). To je preuzeto u procesu kanonizacije novih svetaca. C.S. Lewis (anglikanac) jednom se uključio u raspravu da bi anglikanska crkva mogla početi kanonizirati svece. Pitao je kako se može doći do spoznaje da je osoba na nebu (Bog na optuženičkoj klupi, Pisma,”). Jasno je da se to nije moglo znati ljudskim putem. Bog to otkriva odgovarajući na molitve upućene po zagovoru osobe.

Akvinski spominje još jednu važnu stvar o molitvi svecima. On uči da postoje dva različita načina obraćanja molitve općenito:

“Na prvi način molimo se samo Bogu. . . Ali na drugi način molimo se svecima, bilo anđelima ili ljudima, ne da Bog preko njih spozna naše molbe, nego da naše molitve budu djelotvorne po njihovim molitvama i zaslugama” (STh II-II, q. 83, a 4, co).

Ovo je ključna razlika koju treba imati na umu. Doista, miješanjem riskiramo štovanje svetaca ako im se molimo kao da će ispuniti naše molitve. Upravo je ta pogreška odgodila obraćenje sv. Johna Henryja Newmana. Prije obraćenja, dok je bio anglikanac, sv. John Henry Newman smatrao je da je izravno zazivanje svetaca idolopoklonstvo. Praksu molitve svecima nazvao je “rimizam ili papinstvo” (Via Media II, 371). Mislio je da se ovim postupcima odaje prevelika čast svecima jer su se, izravnim obraćanjem osobi, činili sličnim štovanju samoga Boga (Via Media II, 385). Jednom kad je Newman prepoznao ovu razliku, moleći se nekome kako bi naše molitve mogle ispuniti samo Bog ili preko te osobe (svetci), mogao se pridružiti Katoličkoj crkvi.

Akvinski nas podsjeća da nije sve u nama. Ako želimo da naše molitve budu uslišane, tada moramo imati autentičnu pobožnost prema svecima i prepoznati da je Bog taj koji na kraju odgovara na naše molitve preko svetaca.

Ne smijemo biti koristoljubivi u svojoj pobožnosti prema svecima

Ali isto tako, trebali bismo prepoznati da nam molba svetcima da posreduju za nas može pomoći – može nam otkriti njihovu svetost i podsjetiti na njihovu moć i zasluge. Također, Akvinski kaže da se „na slavu svetaca odnosi da oni pružaju pomoć za spasenje onima koji su u potrebi; jer tako postaju suradnici s Bogom” (In IV Sent. d. 45, q. 3, a. 1, co). Dopuštajući svecima da nas zagovaraju, dopuštamo im da sudjeluju u Božjoj akciji našeg spasenja.