Budi dio naše mreže

Za vrijeme Kristove muke, Petar je stajao blizu topline vatre i nijekao da ga poznaje. Danas se Isus i Petar ponovno susreću kraj vatre na drveni ugljen. Zašto?

/ dz

Evanđelje

Sveti Ivan nam govori da je Isusovo pojavljivanje na Tiberijadskom jezeru (koji se naziva i Galilejskim morem) bilo “treći put kada je Isus otkriven svojim učenicima nakon što je uskrsnuo od mrtvih”. Kao što je uvijek slučaj u Ivanovom evanđelju, u jednostavnoj opisanoj radnji postoje slojevi simbolike. Učenici su već vidjeli Uskrsloga Gospodina, ali još nisu dobili nalog od Njega da učine učenicima sve narode (vidi Mt 28,15-20), niti su primili obećanog Duha Svetoga za snagu koja će im za to trebati djelo (vidi Djela 1,4). Za sada su još uvijek ribari. Sigurno su se pitali što će biti sljedeće. S vremenom na raspolaganju i zaradom za život, odlučuju se na pecanje, što se obično radilo noću na tom moru, piše Catholic Exchange.
(Pročitati Iv 21,1-19)

Bila je to besplodna noć rada; nisu ništa ulovili. U zoru, “Isus je stajao na obali, ali učenici nisu shvatili” da je to On. Ovo je uobičajena tema Isusova pojavljivanja nakon uskrsnuća. Apostoli ga teško prepoznaju (kao što mi još uvijek činimo u Euharistiji, prekriveni kao što je On tamo). Vidite da ih On doziva izrazom: “Djeco”. Ovom prvom riječju svog obraćanja njima, On stavlja značenje ove epizode u kontekst Kraljevstva koje ga je Njegov Otac poslao da ga izgradi (sjetite se da je poučio učenike da Boga nazivaju “Oče naš” u molitvi). Kada mu kažu da nisu ništa ulovili, On ih upućuje da zabace mrežu u drugom smjeru, što rezultira velikim izlovom ribe. Prisjetimo se da je na početku Isusovog poziva svojim učenicima to bilo vrlo slično djelo koje je bacilo Petra na koljena u priznanju svog grijeha i Isusove svetosti (vidi Lk 5,1-11). Ivan, koji sebe u ovom evanđelju naziva “učenikom kojega je Isus ljubio”, odmah zna da je Čovjek na obali (mjesto stabilnosti, nasuprot čestim i nepredvidivim nemirima mora) Isus. Petar odmah skače u vodu i pliva prema Njemu, dok ostali vraćaju čamac i punu mrežu na obalu. Isus je već naložio vatru na drveni ugljen i na njoj kuha ribu i kruh, ali želi nešto od ribe koju su učenici ulovili. Ovaj doručak, dakle, treba biti zajednički napor Isusa i Njegovih prijatelja. Petar vuče mrežu sa sto pedeset i tri ribe u njoj. Moramo se zapitati tko ih je prebrojao i zašto. To je vrsta pojedinosti u spisima sv. Ivana koja obično ima dublje značenje. Sveti Jeronim nam govori da su u to vrijeme grčki zoolozi izbrojali sto pedeset i tri različite vrste riba. To sugerira da potpuna mreža predstavlja ljude koje bi učenici „ulovili” – sve vrste različitih ljudi, iz svih nacija, koji predstavljaju cijelo čovječanstvo, u „mreži” Crkve koja se neće raspasti pod Petrovim rukovanjem.

Isus zatim skuha ribu i kruh i njima nahrani učenike, podsjećajući na hranjenje pet tisuća u Iv 6,1-14, a to su jedina dva obroka u Evanđelju koje je jelo Galilejsko more i jedina dva gdje se poslužuje riba i kruh. Međutim, Isus je imao više na umu nego da nahrani svoje prijatelje dok ih je okupljao oko vatre s drvenim ugljenom. Želi razgovarati s Petrom, koji Ga se tri puta odrekao svjetlošću slične vatre (vidi Iv 18,18). Pokajao se samo jednim Isusovim pogledom, plačući suzama skrušenosti i žalosti. Isus daje Petru tri prilike da prizna svoju ljubav prema Gospodinu kojega je zanijekao; svaka ispovijed Petru donosi određenu zapovijed da se brine za stado koje mu je povjereno. Isus, Dobri Pastir (vidi Iv 10,1-21; Ezek 34), upravo će otići. Znamo da je postavio Petra kao stijenu Crkve, povjeravajući mu ključeve kraljevstva (vidi Mt 16,19). Uz ovu vatru s drvenim ugljenom, Isus tri puta uvjerava Petra da ga njegovo poricanje nije diskvalificiralo iz njegova posla skrbi za Božje stado. Isus ga traži da prizna svoju ljubav prema Njemu, a ne svoj potencijal za junaštvo. Petar sada dobro poznaje vlastitu slabost, pa tako i Isus (“Gospodine, Ti znaš sve”). U krotkosti i poniznosti zaklinje se na svoju ljubav i ništa drugo. Ironično, iako se Petar nekoć glupo hvalio svojom spremnošću na smrt (vidi Iv 13,37-38), Isus sada opisuje mučeničku smrt koja čeka Petra. Naučio je da je mučeništvo poradi Isusa milost koju je dao Bog, a ne nešto što treba shvatiti u čovjekovoj vlastitoj hrabrosti, teška, ali nužna lekcija. Sada, kada Petar čuje iste riječi koje je tri godine ranije čuo od Isusa, “Hajde za mnom” (vidi Mk 1,17), on točno zna što znače.

Gospodine Isuse, pomozi mi zapamtiti da Ti tražiš moju ljubav iznad svega, ljubav izraženu u poslušnosti.

Prvo čitanje

Ovdje vidimo apostole u okruženju koje se radikalno razlikuje od primorskog u Evanđelju. Nisu poslušali naredbe Sinedrija da ne propovijedaju u Isusovo Ime. Petar hrabro govori kako bi objasnio njihove postupke: “Moramo se više pokoravati Bogu nego ljudima.” On jednostavno izjavljuje da su oni bili svjedoci čuda uskrsnuća i da nemaju izbora nego da ovu Radosnu vijest navijeste narodu Izraela, koji je dugo čekao svog Mesiju, bez obzira na posljedice. Ponovo im je naređeno da šute, a otpušteni su. Umjesto da se stisnu u strahu ili buknu u agresiji, “otišli su… radujući se što su bili dostojni trpjeti sramotu radi Imena.” Iako učenici nisu namjeravali biti heroji – samo su željeli podijeliti slavu Evanđelja s drugima – bilo im je dano da slijede Isusove stope i postanu heroji u svojoj patnji. Za Petra ovoga puta nije bilo hvalisanja – samo radost. (Pročitajte Djela 5,27-32, 40b-41)

Gospodine Isuse, pomozi mi biti voljan biti svjedok čudesne istine koju znam o tebi.

Drugo čitanje

Ovdje nam sveti Ivan govori o viziji neba koja mu je dana u kojoj vidi “bezbrojna živa stvorenja” koja viču da pjevaju hvalu “Onome koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu”. Ovo je Isus koji sada vlada svojom Crkvom. Isus pobjeđuje sve svoje neprijatelje; On čeka dan kada će se vratiti na ovaj svijet, završiti svoje djelo i slaviti sa svojom Zaručnicom, Crkvom, u vječnosti. Prije Sinedrija, Petar i apostoli bili su uvjereni da je ovdje opisana scena zapravo istinita. To im je dalo hrabrosti da poslušaju Isusovu jednostavnu zapovijed da ga slijede, danu im na moru i u svako doba svim ljudima posvuda kroz Crkvu koju su izgradili.
Hoće li nas ova poslušnost išta koštati? Da, hoće, ali ako se sjetimo da je “dostojan Jaganjac”, radovat ćemo se ako se nađemo dostojni u ovom životu trpjeti za Njega.
(Pročitati Otk 5,11-14)

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja