Mnogi postavljaju pitanje ima li Papa pravo prvenstva među katoličkim biskupima i je li on zaista Kristov namjesnik na zemlji? Pitanje je opravdano ako netko zaista želi nešto naučiti o Crkvi, Papi i katoličkoj vjeri. Ali ako se tim pitanjima pristupa iz neprovjerenih povijesnih izvora i bez imalo otvorenosti dvotisućljetnoj vjeri Crkve, moguće je zaključiti da sveti Petar nikad nije bio u Rimu ili da nikakvoga biblijskog utemeljenja nema katolički nauk o tome je li Petar bio prvi papa. Ipak, brojni dokumenti kazuju upravo suprotno.

O ovoj smo temi razgovarali sa župnikom zagrebačke župe sv. Josipa vlč. Damirom Ocvirkom u rubrici ‘Vox veritatis’ u emisiji ‘Halo, velečasni?’. Da bi se mogao razumjeti Petrov primat, vlč. Ocvirk je citirao ulomke priopćenja Kongregacije za nauk vjere još u vrijeme dok je njezin prefekt bio Joseph Ratzinger, kasnije izabrani papa Benedikt XVI., po nazivom Il primato del Successore di Petro nel mistero della Chiesa, a koje je prethodilo simpoziju o primatu Petrova nasljednika, održanog u Rimu u prosincu 1996. godine.

Vlč. Ocvirk ističe da Kongregacija u trećem poglavlju priopćenja piše ovako: “Prvi Šimun, zvan Petar. Tim znakovitim isticanjem prvenstva svetoga Petra sveti Matej u uvodu u svoje evanđelje donosi listu dvanaestorice apostola. Listu apostola i ostala dva sinoptička evanđelja i Djela apostolska počinju Šimunovim imenom. To pokazuje s jasnoćom i jednostavnošću da je novozavjetni kanon preuzeo Kristove riječi koje se odnose na Petra i na njegovu ulogu u skupini dvanaestorice. Zbog toga je već u prvim kršćanskim zajednicama, kao i kasnije u cijeloj Crkvi Petrova slika ostala utvrđena kao slika apostola kojega je, bez obzira na njegovu ljudsku slabost, Krist izričito postavio na prvo mjesto među dvanaestoricom i pozvao na vršenje vlastite i osobite zadaće u Crkvi. On je stijena na kojoj će Krist izgraditi svoju Crkvu. On je onaj koji jednom kada se obratio nikad neće oslabiti u vjeri i učvršćivat će svoju braću. On je konačno pastir koji će voditi cijelu zajednicu Gospodinovih učenika.

U Petrovom liku, poslanju i služenju, u njegovoj prisutnosti i njegovoj smrti u Rimu, koju potvrđuju najstarija književna i arheološka predaja, Crkva promatra duboku stvarnost koja je u bitnom odnosu sa samim njezinim otajstvom zajedništva i spasenja. I zato postoji uzrečica Ubi Petrus ibi ergo Ecclesia (Gdje je Petar, tu je, dakle, i Crkva). Crkva je od početka i sve jasnije shvaćala da, kao što postoji nasljedstvo apostola u službi biskupa, tako i otajstvo jedinstva povjereno Petru pripada trajnoj strukturi Kristove Crkve, to nasljedstvo utvrđeno je u sjedištu njegova mučeništva, a to je Rim”, istaknuo je vlč. Ocvirk.

U istom dokumentu tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere Ratzinger također piše: “Na temelju novozavjetnog svjedočanstva, Katolička Crkva naučava, kao doktrinu vjere, da je rimski biskup Petrov nasljednik u njegovoj prvostolnoj službi u sveopćoj Crkvi; ovo nasljedstvo objašnjava prvenstvo Rimske Crkve obogaćeno i propovijedanjem i mučeništvom svetoga Pavla.

U božanskom naumu o prvenstvu kao ‘službi koju je Gospodin pojedinačno dao Petru, prvom od apostola, i predao je njegovim nasljednicima’, već vidimo svrhu Petrove karizme, tj. ‘jedinstvo vjere i zajedništva’ svih vjernika. Rimski prvosvećenik, kao Petrov nasljednik, ‘trajno je i vidljivo načelo i temelj jedinstva kako biskupa tako i mnoštva vjernika’, i stoga ima posebnu, ministerijalnu milost da bi služio tom jedinstvu vjere i zajedništva koja je nužna Crkvi da ispunila svoje spasenjsko poslanje”, stoji u priopćenju Kongregacije.

Proučavajući istu tematiku, u znanstvenom članku pod nazivom “Svetopisamsko utemeljenje i razvojna linija Petrove i papinske službe jedinstva” izv. prof. dr. sc. fra Dušan Moro sa splitskog KBF-a donosi argumentaciju Petrova primata u sinoptičkim evanđeljima citirajući Rudolfa Pescha: “Petar je u Mateja (…) najviši apostolski autoritet. Iz cjelokupnog Matejevog evanđelja, u njegovoj cjelini, a osobito iz Mt 16,18 proizlazi ono što slijedi: Šimun Petar ima ‘prvenstvo’ autoritativnog učenja i vodstva. To prvenstvo je, zasigurno, povezano s osnivanjem i drugih, jedanaest apostola, ali Petar je među njima onaj koji je postavljen kao prvi i na poseban način.”

Isti autor, izv. prof. Moro u članku spominje i “Pavlovski korpus”, odnosno donosi tekstove koji se nalaze u Pavlovim poslanicama i koje apostrofiraju Petra – Kefu. Uz brojne teologe, citira i Wolfganga Klausnitzera koji iz pavlovskog korpusa zaključuje:

1. Pavao poštuje Kefin autoritet koji se oslanja na njegov rang kao svjedoka uskrsnuća i daljnjeg nosioca (prenositelja) objave.
2. Kefa je vodeća osoba (stup) u Jeruzalemu.
3. On igra neku ulogu u apostolskoj službi obrezanih (tj. Židova), iako se navedena podjela zadataka u poslanici Galaćanima u znanstvenim raspravama diskutira.
4. I za samog Pavla je važno da se s njim sporazumi, iako Pavao u 1. i 2. poslanici Korinćanima i Galaćanima ne priziva svoj vlastiti apostolski mandat (poslanje!) na neki ljudski autoritet.
5. Za određene grupe (u Korintu, u Antiohiji…) Kefa je autoritet. Njegov primjer je poučan. Gleda se na ono što Kefa čini i ponaša se sukladno tome.

Podsjetimo i na dogmatsku konstituciju o Crkvi Drugog Vatikanskog sabora Lumen gentium koja u svom 20. br. donosi: “I kao što trajno osta­je služba koju je Gospodin na jedinstven način povjerio Petru, prvaku apostola, i koja se treba prenositi na njegove nasljednike, tako trajno ostaje služba apostola da pasu Crkvu, a ima ju neprekidno vršiti sveti red biskupa.”

Podsjetimo, Katolička Crkva svoju vjeru temelji na Svetom Pismu i Tradiciji odnosno Predaji – nauku koji Crkva vjerno prenosi još od apostolskih vremena.

Ili kako piše Katekizam Katoličke Crkve u br. 80: “Sveta predaja i Sveto pismo usko su dakle međusobno povezani i združeni. Oboje naime proistječe iz istog božanskog vrutka i na neki se način uzajamno hraneći k istom cilju smjera”.[47] Oboje uprisutnjuje i čini u Crkvi plodnim Otajstvo Krista, koji je obećao da će ostati sa svojima “u sve dane – do svršetka svijeta” (Mt 28,20).

Vlč. Ocvirk naglasio je kako katolici vjeruju u objavljenu Božju riječ koja je zapisana u Svetom Pismu: Starom i Novom zavjetu: “Bog je u Starom zavjetu progovorio najprije u činu stvaranja, a potom se objavljivao kroz patrijarhe, govorio je po prorocima, a konačno je u punini vremena progovorio u svome sinu, Isusu Kristu. Tako možemo reći da je punina Objave – Isus Krist. Objava je sadržana u Svetom Pismu, a Crkva, vjerna Svetom Pismu, budući da je primila Duha Svetoga koji je Branitelj istine, tumači Sveto Pismo. To tumačenje Svetoga Pisma, vjernost Isusu Kristu, jest Tradicija – crkveno učiteljstvo. Tako da je naša vjera sadržana u Božanskoj predaji, odnosno tradiciji i u Svetom Pismu. To zapravo sačinjava cjelovitu Božju riječ – pisanu i usmenu, koju je Krist povjerio svojoj Crkvi kao nepogrešivom čuvaru (jer je vodi Duh Sveti). Kada Crkva, u zajedništvu s Papom i biskupima nešto naučava s obzirom na vjeru i moral, Crkva to čini nepogrešivo, pod vodstvom Duha Svetoga, i to onda obvezuje vjernike na poslušnost”, rekao je HKR-ov sugovornik.

Crkva o svojoj naučiteljskoj službi piše i u Zakoniku kanonskog prava, u kanonu 750. – Božanskom i katoličkom vjerom treba da se vjeruje sve ono što je u pisanoj i predanoj riječi Božjoj sadržano, to jest u jednom pokladu vjere povjerenom Crkvi, i πto istodobno kao od Boga objavljeno izlaže bilo svečano učiteljstvo Crkve bilo njezino redovito i opće učiteljstvo, što se dakako očituje zajedničkim prianjanjem vjernika pod vodstvom svetog učiteljstva; svi su stoga dužni kloniti se bilo kojeg nauka koji je tome protivan.

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.