Ljudevit Martin stupa u brak s Azelijom Guerin 1858. godine. Ljudevitu je 35, a Azeliji 27 godina. Oboje su željeli posvetiti život Bogu u redovničkom staležu, ali to nisu uspjeli ostvariti. Bračni život u početku žive kao brat i sestra, no nakon devet mjeseci, na poticaj ispovjednika, otvaraju se životu i roditeljstvo prepoznaju kao svoj poziv. Željeli su imati puno djece kako bi ih odgajali za nebo. Bog im je darovao devetero djece. 

U potpunosti su se posvetili svojoj djeci pronalazeći svoju radost u njima. Nisu se bojali obiteljskih odgovornosti i nisu razmazili svoju djecu. Odgoj je bio ljubazan i brižan. Svaka pogreška bila je ukorena, ali s ljubavlju i povjerenjem. Znali su da prava sreća ne dolazi od ovoga svijeta i materijalnih dobara te su sebe i svoju djecu pripremali za vječnost kroz svakodnevnu molitvu, odlazak na sv. misu i primanje sakramenata, kroz djela milosrđa, uzajamnu ljubav i predanjem u Božju volju.

Vrlo brzo upoznaju bol zbog gubitka četvero djece koja umiru u ranoj dobi.

Azelija je imala nadnaravni pogled na gubitke vjerujući da su dječica u nebu sa svetima. Nad svakim svojim djetetom je molila: „Gospodine, neka ti bude posvećeno; uzmi ga sada, prije nego što se izgubi.“

U dobi od 45 godina, kada je Tereziji, najmlađem djetetu, bilo svega četiri i pol godine, Azelija umire od raka dojke. U jednom pismu donosi nam ove riječi malene Terezije: „…Ako ne bih bila dobra, išla bih u pakao … Ali ja dobro znam što bih učinila: odletjela bih k tebi u nebo; kako bi me dragi Bog mogao uzeti od tebe? … Ti bi me čvrsto držala u svojim rukama.

Vidjela sam u njezinim očima kako je čvrsto uvjerena da joj Bog ne može ništa ako bude u rukama svoje majke…“

Nakon Azelijine smrti Ljudevit se, uz pomoć starijih kćeri i obitelji, nastavlja brinuti o najmlađoj djeci. Terezija je posebna radost i utjeha njegovih starih dana, ona je njegova „mala kraljica“, a on njezin „kralj“.

O danu Terezijina ulaska u Karmel piše: „…Jučer je Terezija, moja mala kraljica, ušla u Karmel! … Samo Bog može tražiti tako veliku žrtvu… Nemojte me žaliti jer je moje srce preplavljeno radošću.“

Terezija kao da mu odgovara kad kaže: „Uvijek ću ostati tvoja mala kraljica … i pokušat ću biti tvoja slava postavši velikom sveticom.“ Kraj Ljudevitova života bio je obilježen velikom patnjom i poniženjem. Tri godine patio je od celebralne arterioskleroze koja mu je donijela veliku fizičku i psihičku patnju.

Sveti Ljudevit i Azelija Martin divan su primjer da brak i obitelj nisu prepreka, već jasan putokaz za postizanje svetosti i da je poziv na svetost upućen svima.

Meditaciju je pripremila klauzurna karmelićanka iz Karmela Presvetog Srca Isusova iz Gospića.

 „Meditacije iz Karmela“ emitiraju se svakodnevno od Pepelnice do Uskrsa u 6:15 na Hrvatskom katoličkom radiju, ususret dolasku relikvija sv. Male Terezije i njezinih svetih roditelja Ljudevita i Azelije Martin u Hrvatsku.