Uskrsna poruka, bremenita svojim sadržajem, koju u svem obilju tijekom pedeset dana razmatramo kao najveću istinu naše vjere, nuka nas da u sve ovo vrijeme Vazma ne oslabi zanos naše vjere, već da, naprotiv, spomen na Krista Uskrsloga u našim životima bude još vidljiviji i djelatniji upravo po ljubavi prema Bogu i braći i sestrama. Prava ljubav donosi plodove! U tome smislu, ne možemo biti ljubljeni i ljubiti, a da ostajemo nepromijenjeni.

Polazeći od evanđeoskog teksta, vidimo da se evanđelist Ivan rado i obilato služi pojmom ljubavi u svojim poslanicama i evanđelju. Ljubav je tema o kojoj Ivan kao svjedok i učenik Isusa Krista „iz prve ruke“ piše svim generacijama kršćana.

Prava ljubav donosi plodove!

U našem svijetu i okruženju uočavamo da riječ ljubav gubi svoju iskonsku vrijednost te je zasigurno teško govoriti današnjem čovjeku što ljubav doista jest.

Dok razmatramo pojam ljubavi, svjesni smo da nije riječ o nepotrebnom nabrajanju, suvišnoj inflaciji i devalvaciji riječi pojma ljubavi, što bi netko mogao krivo reći i zaključiti ako bi se isključivo i parcijalno oslanjao možda na neka svoja ranjiva iskustva i uopće shvaćanje pojma ljubavi. Kratko rečeno, priznajemo, najmanje nam se čini da je riječ ljubav postala strahovito zamagljena.

S druge strane, može nas možda zbuniti i dio evanđeoskog teksta koji nam govori o ljubavi u obliku zapovijedi. Zar se ljubav može zapovjediti ili se ona samo može drugima darivati i od drugih primati?

Mi jesmo ljubljeni.

No, kad nam Gospodin Isus i zapovijeda, to čini ne kao gospodar slugama, već kao učitelj i prijatelj svojim ljubljenim učenicima i prijateljima, zato nas i potiče: „…ostanite u mojoj ljubavi“. U svjetlu ovih riječi, postajemo svjesni kako se ljubav zapravo ne može ničime platiti, uvjetovati, ne može se čak ni zaslužiti. Ljubav naprosto traži odgovor, stoga se na nju može i mora odgovoriti!

Za apostola je Ivana ljubav – o kojoj nam piše i na koju nas potiče – svakako božanskog podrijetla. Ljubav je od Boga! Ako baš hoćemo, Bog je ljubav!

Zato samo ljubljeni može govoriti o ljubavi, samo onaj tko je ljubljen kadar je drugoga ljubiti. Ivan apostol, kao „učenik koga je Učitelj ljubio“, svoje dragocjeno iskustvo ljubavi dijeli i s nama, u nadi da ćemo i sami sebe tako definirati i htjeti doživjeti.

Mi jesmo ljubljeni. Bez ljubavi bismo ostali paralizirani i jalovi. Zato nas biblijska vjera neumorno poučava da je u čovjeka naprosto usađena čežnja za ljubavlju, da ljubi i da bude ljubljen. Imati moć ljubiti i potrebu za ljubavlju, to je samo čovjeku darovano, jer je čovjek slika Božja, i jer je u njemu duboko upisana crta bogolikosti.

Samo ljubljeni može govoriti o ljubavi, samo onaj tko je ljubljen kadar je drugoga ljubiti.

Drugim riječima, čovjek je upravo najsličniji Bogu kad ljubi. I zato ljubav nije ništa drugo doli čovjekov životni stav da u svemu nasljeduje svoga učitelja i Gospodina i tako donosi plodove obraćenja. To bi značilo ljubiti u istini, nasuprot svijetu koji je često opterećen krivotvorenim oblicima i izričajima uvjetovane ljubavi.

Čuli smo Isusovu riječ: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas“.

Te svoje riječi Isus je posvjedočio gestom pranja nogu svojim apostolima, a pogotovo ustanovljenjem euharistije koja je sakrament ljubavi. Sve nas ovo potiče da ove Pete vazmene nedjelje govorimo smjelije i otvorenije o ljubavi. Jer smo doživjeli Božju ljubav, dužni smo ju svjedočiti i pokazivati drugima, u svemu slijedeći primjer našega uskrslog Gospodina Isusa Krista.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Drage Markovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.