"Ime, majko, ima li ime? Blagoslovi ga rukama svojim, da počiva u blagoslovu i znaku spasenja. I mirno srce tvoje neka bude. Jer u vječnosti su posebna mjesta za njega i njegovu braću, za njegove sestre. U vječnosti se u radosti smiju, i lice Boga svoga gledaju. I igraju se, onako kako si ti sanjala vidjeti", riječi su utješne poruke koju je napisao vjeroučitelj Josip Matezović svim ženama koje su pobačajem izgubile dijete.
Poruka naslovljena “Majci djeteta izgubljenog spontanim pobačajem” objavljena je na Facebook stranici Oprostom oslobođene. Tekst je kao podršku i utjehu svim majkama koje su proživjele gubitak djeteta napisao vjeroučitelj Josip Matezović. Tekst donosimo u cijelosti:
Dok se po tvojim mislima i srcu prelijeva velika tuga, bol i tjeskoba, nisi sama, majko. Dok osjetiš srce svoje kako ti u grlu stoji i tuče i na trenutke zraka nemaš jer te obuzeo strah, nisi sama majko.
Sada su ti ovi trenutci teški, i nutrina tvoja pati, jer srce koje je kucalo pod tvojim srcem u jednom trenutku stalo je. I ručice i nogice više ne iznenađuju udarcima, nespretnim i nevinim okretanjima. I nije stalo samo na tren, onako kao da drijema, ili se priprema za nove podvige i rastezanja. Zaspalo je, a probudilo se i rodilo za vječnost.
I tko bi te mogao razumjeti, majko, jer ti jesi majka i bit ćeš zauvijek?
Mogu li patnju s tobom dijeliti? Mogu li te suzom svojom utješiti? Evo suze moje, majko, evo ruke moje. Evo srce moje, evo molitve moje. Ništa drugo nemam za te.
Ime, majko, ima li ime? Blagoslovi ga rukama svojim, da počiva u blagoslovu i znaku spasenja. I mirno srce tvoje neka bude. Jer u vječnosti su posebna mjesta za njega i njegovu braću, za njegove sestre. U vječnosti se u radosti smiju, i lice Boga svoga gledaju. I igraju se, onako kako si ti sanjala vidjeti.
Neka tvojih ruku, majko, stići ćeš ih zaljuljati u nebu kada se ponovno sretnu vaša srca. I kad se stope u Njegovo, božansko.
Ljubav ne prestaje, ona se ne umanjuje, nego umnaža, dijeli i daruje.
Neka tvojih suza, majko, razumjet će maleno srce, i Otac tvoj da duša traži mir i utjehu. 
Nisi sama. A srce će boljeti, znadem, i sjetit će se često da je maleno tvoje moralo poći putem Neba.
A dok se budeš pitala zašto, nitko ti odgovora neće moći dati. Ni najumniji, ni najpametniji, ni najduhovniji.
Ostaje vjera, majko, a ona je snažnija od svih osjećaja, emocija svijeta i čovjeka. Ostaje nada, a ona daje smisao svakoj patnji, proživljenom trenutku i uspomeni.
Podsjetimo, postoji i program Oprostom oslobođene namijenjen ženama koje pate od post-abortivnog sindroma nakon namjernog ili spontanog pobačaja. Temelji se na grupama podrške pri kojima žene proučavaju biblijske tekstove kroz 10 tematskih susreta. Svaka tema vezana je uz iskustvo pobačaja, stanja i emocije koje se javljaju odmah ili poslije dugo vremena, paralelno se upoznajući s velikom Božjom ljubavi i milosrđem.