Krize u braku se događaju jer čovjek zaboravi što je primarno u braku. Zaboravlja se Onoga koji združuje supružnike – Krista, smatra Tea Petrović, žena koja je unatoč smrtonosnoj dijagnozi zajedno s mužem uspjela nadvladati krizu identiteta u braku.
Supruga i majka četiriju djevojčica, profesorica njemačkog jezika i fonetike, poduzetnica, koja boluje od multicentričnog metastatskog karcinoma, u podcastu Mreža Riječi govorila je o tome kako su ona i muž spasili svoj brak te nadvladali krizu identiteta u braku unatoč smrtonosnoj dijagnozi i velikoj patnji te je posvjedočila kako je njezina patnja postala radost.
Nakon razdoblja neprihvaćanja bolesti i očajavanja, zavapila je svim srcem Bogu te ga pozvala u život, odnosno u tu konkretnu situaciju. Tada se dogodio obrat koji opisuje kao rijeku milosrđa koja se spustila i potekla njezinim srcem i cijelim bićem. Očaj se preobrazio u radost, nakon koje je shvatila da njezina bolest nije na propast, nego na Božju slavu.
Isus je stalno s vama u vašem bračnom odnosu i onda je sve drugačije i bolje
Osim bolesti, krizu je doživjela i u braku te je ispričala što se dogodilo i promijenilo kada je Krista pustila i u brak.
„Svaki brak počinje s tim da vas Krist združuje. Međutim, većina nas zaboravlja tu činjenicu tijekom bračnog života, i onda imaš osjećaj kao da ste u njemu samo ti i tvoj supružnik – vas dvoje zajedno kroz život svojim snagama i naporima. Kad je lijepo – lijepo je, ali kada dođu krize i problemi onda osjećaš kao da ideš glavom kroz zid. Teško je, glava pukne – zid neće – i u tim se trenucima treba sjetiti tko vas je združio i tko je između vas. Onda nema problema koji se ne može prevladati. Isus je stalno s vama u vašem bračnom odnosu i onda je sve drugačije i bolje.“
Muž mora biti taj koji čuva vrt kao Adam. Ako on nema osjećaj da je njegov vrt, onda se u njemu događa kriza identiteta i on se povlači te nastaju problemi
Istaknula je da je u jednom trenutku života Boga u braku pomaknula te je imala osjećaj da opet sve radi sama. Osim toga, kazala je kako je zbog svoje prirodne samostalnosti preuzimala i muške i ženske poslove.
„Moj muž je bio u neprirodnoj poziciji. Nisam znala što znači biti nježna supruga, žena koja ne mora sve sama. Muž mora biti taj koji čuva vrt, kao onaj Adam. Ako on nema osjećaj da je njegov vrt, onda se u njemu dešava kriza identiteta i onda se on povlači te nastaju problemi. Onda žena misli: ‚Nije on za mene‘; ‚On me ne razumije‘; ‚Moram sve sama‘“…
Tea je ponovno naglasila da krize identiteta postoje svakodnevno u brakovima jer čovjek zaboravlja Onoga koji ih združuje. „Ne valja zaboraviti da brak ne bi trebao biti baziran isključivo na zaljubljenosti, već je to odluka da ti želiš sa svojim supružnikom ostati do kraja svog života. To je svijest da je brak jedan zajednički projekt, odluka i odnos koji vi svakodnevno prinosite dragom Bogu i rastete zajedno.“
Svako jutro se budim s ponovnom željom da mu želim oprostiti
U svemu tome od ključne je važnosti opraštanje. Za Teu je opraštanje početak i kraj dana. „Svako jutro se budim s ponovnom željom da svom suprugu želim oprostiti i svaku večer kad idem spavati, ja mu opraštam. Bitna je želja našeg srca. Mi kao ljudi nismo sposobni oprostiti. Rane su prevelike, povrede su preteške ili možda ne vidim razlog zašto bih oprostio.“
Tada je potrebno zazvati Boga i želju za oprostom supružniku staviti u njegovo Presveto Srce. Opraštanje je neprekidni proces, ali ono jedino ima smisla jer ne postoji osoba koja te ne može povrijediti, a takvi smo i mi. Zato je potreban oprost i zato on zbilja oslobađa, istaknula je.
Brak i obitelj je Krist u malome
Osvrćući se na životne borbe, naglasila je onu duhovnu: „U današnjem svijetu vodi se duhovni boj za brak i obitelj. Trebali bismo moliti za svaku obitelj i brak. Brak i obitelj je Krist u malome; njegova glava i srce; sve je u tome. I tu sotona najviše udara. Tu je središte i potreba da svojom zadovoljštinom prinosimo da bi se to očuvalo, da bismo pomogli da se brak zadrži onako kako je Krist to zamislio; da obitelj ostane na okupu.“
Tea je svoju životnu borbu, koja se prelila u životnu radost, podijelila i sa slušateljima Hrvatskog katoličkog radija u emisiji „Zašto vjerujem“.