Sve je u Muci rečeno! Isusov put zapravo je naš put! Cvjetnica nas uči o logici Križa. Naš grad, mjesto, i mi u njemu kao njegovi stanovnici, također smo poput Jeruzalema, uvelike sličimo Jeruzalemcima. Čas Isusa priznajemo za svoga Kralja, Spasitelja, Boga, čas ga odbacujemo tiho ili glasno i javno. Čas je od nas obljubljen, čas zatajen i odbačen, Na trenutke ga želimo u svome životu, ali nam često i smeta, progonimo ga. Ne, to nije izmišljeno, to je stvarnost, to je povijest koja se ponavlja.

Zapravo smo mi ljudi često proturječni, kontradiktorni u mnogim stvarima i pogledima. Danas smo za, sutra smo protiv, danas smo oduševljeni, sutra već  demonstriramo. Sve ono cvijeće od danas, sutra se već pretvara u trnje, poklik Hosana tek koji dan kasnije pretvorit će se u Raspni ga, raspni! Takvi smo mi ljudi, a Bog u Isusu Kristu od nas ne odustaje!

Izvještaj Muke iznova nas opominje da je krnje razmišljati o kršćanstvu bez Križa, da je lažno i pogrešno vjerovati i ispovijedati Križ bez Uskrsnuća, ali i Uskrsnuće bez Križa! Drugog puta jednostavno nema.

Uzmimo svoj križ, ponesimo ga, nećemo ga sami nositi. Križ je to naših odgovornosti, obveza, naših strahova i bolesti. Jedan je put, a to je put prema kalvariji! Ima li smisla? Da Isus prije nas nije isto prošao, ne bi bilo, ovako znamo da je to jedini put. Zašto kalvarija?  Netko je lijepo primijetio: jer na kalvariji je nebo najbliže zemlji. Na kalvariji je čovjek najbliže Bogu. 

Nemojmo krivo gledati i misliti kako je svjetina ta koja je ponizila Isusa. Ne, on se sam dao lišiti, oplijeniti, nitko njemu život ne oduzima, on ga sam nesebično za druge daruje! Konačno, shvatimo Isusa koji jasno poručuje svojim činom predanja: mržnja nema posljednju riječ, već ljubav za druge.

Smisao je ovog navještaja da nas na pravi način uvede u ovaj veliki i sveti tjedan. Zastanimo, pogasimo i isključimo se iz buke svakodnevice, uronimo u tajnu Isusove muke, dokučimo i mi onu spoznaju, poput svjetine: bijmo se u prsa, ispovjedimo i drugima otvoreno svjedočimo riječima satnika da Isus zbilja bijaše nedužan! Prepoznajmo se u Petru, u svim onim trenutcima kad smo ga se odrekli, stidjeli, ili tek bili ravnodušni; prepoznajmo se u onim situacijama kad smo bili gramzivi, pohlepni poput Jude, kad smo ga vrijeđali svojim riječima i postupcima poput svjetine, kad smo se ponašali kao kukavice, poput Pilata. I kad se pronađemo, ne, nismo izgubljeni, dana nam je nova prilika i mogućnost za ispravak.

Nije li trebalo  da Isus prođe kroz sve ovo, i neće li trebati da i sami mnogo toga prođemo, i pretrpimo, jer drugoga puta nema. Donesimo odluku da ćemo ovih  svetih predstojećih dana biti uz Gospodina te razmatrati njegovu muku i smrt. 

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Drage Markovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.