Iz riznice crkvenog naučiteljstva donosimo promišljanje sv. Lovre Brindisijskoga o Kristovom drugom dolasku.
Znak posljednjih vremena
„I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje“ (Lk 21, 25 – 28).
Svetopisamski apokaliptički odlomci opisuju različite znakove na nebu i zemlji, no najveći znak koji prethodi dolasku Sina Čovječjega i obilježava posljednja vremena jest Kristov križ.
O Kristovom drugom dolasku, Kristov križ, koji je dotada bio oruđe milosti, bit će oruđe pravde na Posljednjem sudu.
Kao što su Filistejci, kada su doznali da Božji kovčeg dolazi u tabor, počeli drhtati od straha, a Židovi, radi kojih je došao bijahu ispunjeni silnom radošću kada ga vidješe (usp. 1 Sam 4, 5 – 8), tako će Kristov križ za bezbošce biti razlogom velikoga straha i boli: „I tada će proplakati sva plemena zemlje“ (Mt 24, 30) zbog tjeskobe i velikog straha, a za prijatelje Božje, naprotiv, razlog velikoga veselja i utjehe jer „blizu je kraljevstvo Božje“.
Božji sud
Pravednici se ne boje Božjega suda, štoviše, iščekuju ga i žele.
Zato Pavao kaže: „Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov dolazak“ (2 Tim 4, 8).
Na jedne će Božji dolazak djelovati tako da će ih obuzeti silan strah i užas, plač i jauk, a za učenike će, naprotiv, biti uzrokom utjehe i radosti.
Otajstvo Božjega suda obuhvaća prije svega tri elementa: Božju providnost, kojom Bog poznaje čitava čovjeka, zajedno sa svime što je učinio, izgovorio i pomislio, zatim besmrtnost duše i vječni život u budućem vijeku i, na kraju, vječnu nagradu za pravedne te vječnu kaznu za grješnike.
Iz poznavanja ovih triju stvari u grešnicima će se roditi veliki strah, a u pravednicima veliko pouzdanje i utjeha.
Užas ili radost
„Jedan i isti Kristov dolazak za jedne će biti razlogom radosti i spasenja, dok će za druge biti razlogom užasa, straha i propasti; kao što jedna te ista zraka sunca otapa snijeg i led, ali otvrdnjuje blato; i kao što je ista svjetlost ugodna zdravim, ali jako smeta bolesnim očima.
Dobra ili zla savjest tada će biti pravim uzrokom tjeskobe i straha, odnosno nade i utjehe.
Ako baciš kamen u čist i proziran izvor, voda se neće zaprljati, ali ako ga baciš tamo gdje je ispod vode mulj, ona će se odmah zamutiti; no jasno je da je mulj uzrokom zaprljanosti. Oh, kako će tada biti važna vjera s ispravnom savješću!
Naime, opakoj savjesti ne treba drugog pakla od nje same. Ljudi će tada postati svjesni svojih grijeha i mnogo više nego što je moguće izreći, bojat će se za sebe same.
Savjest će „presuditi“ svakome: ili užas ili radost.