U maloj Hvarskoj biskupiji na svetkovinu Naviještenja Gospodinova, u subotu 25. ožujka, biskupijskim križnim putem na otoku Visu obilježena je 513. obljetnica pučke pobožnosti štovanja Križa Kristova, u čemu je sudjelovalo više od pet stotina hodočasnika.

"Nema rasta i razumijevanja dubine vjere i smisla života bez nekog oblika trpljenja i poniznosti u prihvaćanju istog. Mnogima to nije lako za shvatiti, ali kad čovjek dobije tu milost, to je onda početak ispravnog promišljanja života", poručuje Vedran Jerković.

"Križ je za Isusa bio život, jer je na križu, upravo time što je dopustio da ga razapnu i ubiju, porazio sve ono što je bilo ljudsko, a otkrio snagu božanstva koje je porazilo samu smrt", piše svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, don Ivan Bodrožić

Mrak sramote zahvatio je ovaj dan. Sva zlodjela ljudske povijesti skupila su se u njemu.

Hercegovački franjevac fra Tomislav Pervan osvrnuo se na evanđelje dana, u utorak 5. travnja, u kojemu ponovno slušamo o njegovu poslanju od nebeskog Oca s kojim je jedno i bez kojega ne bi mogao ništa učiniti. Također, Isus upozorava farizeje na smrt u grijehu pozivajući ih da se obrate i povjeruju da Krist dolazi od Oca i vrši njegovu volju. U nastavku prenosimo promišljanje fra Tomislava Pervana.

Je li govor o Isusovu križu za djecu? Nije li tu previše nasilja? Jesmo li se ikad ozbiljno zapitali koliko ispravno postupamo kada današnju djecu štitimo od Isusova križa. Hoće li djeca imati traume, noćne more ako čuju kako je prije 2000 godina na zemlji završio život Sina Božjega. Nisu li djeca preosjetljiva na pravdu pa će ih ovo previše uznemiriti? Zašto bismo ih tako rano izlagali tome jer život će ih i tako naučiti? A, od kada se život uči? Zar ne od njegova samoga početka? Od kada se onda kršćanskom životu uči?