Vjernici često zaboravljaju da je sveti Franjo Asiški radio kao prodavač u trgovini svoga oca Bernardonea. Kao zaposlenik vlastitog oca, Franjo je prodavao tkaninu. Brojni su stanovnici Asiza i okolice svraćali u tu trgovinu kako bi se lijepo odjenuli. Bernardone je nudio najbolju svilu.

Prodajući svilu, Franjo je zasigurno uočio da ljudi puno pažnje i vremena posvećuju tijelu i vanjskom izgledu.

Franjo je vjerojatno već tada shvatio da tijelu ne treba ugađati, nego se protiv njega treba boriti. Zato je tijelo nazivao magarcem. Kad je spoznao prolaznost tijela i neprolaznost Božje ljubavi, taj nekoć bogati Asižanin svoje tijelo, svog „magarca“, više nije odijevao u skupocjenu svilu, već u habit od krute tkanine.

Iako je u početku volio skupu svilu i fina odijela, Franjo je trebao proći kroz razne kušnje da bi konačno shvatio da lijepo tijelo i skupo odijelo ne čine čovjeka. Asiški svetac je okusio lažnu ljepotu i varljivu ljupkost koje nudi svijet.

Kad su spoznali ispraznost i prolaznost materijalnih dobara, mnogi su ljudi zakoračili na prag svetosti.

Možda je dobro da i suvremeni kršćanin iskusi sve te svjetovne ponude u obliku raznih materijalnih dobara i spozna njihovu prolaznost jer se upravo tu skriva prilika za duhovni rast.

Nakon što shvati da su novac i skupocjena svila prolazni i nude lažni sjaj, a tijelo slabo i raspadljivo, čovjek će spoznati važnost vlastite duše i početi više brinuti za nju.

Upamti: tvoje tijelo je smrtno, a duša je vječna.

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 20 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.