Riječi „Kako ste?“ neizbježne su u svakodnevnim susretima, no uspijemo li se pritom zaustaviti da saslušamo odgovor drugoga? Uspijemo li naći vremena za uživjeti se u situaciju druge osobe i možemo li odgovoriti na ovo pitanje pozitivno i iskreno? Postavljamo li ovo pitanje članovima obitelji? Vlč. Ivica Cujzek u emisiji „Pod križem“ u temu obiteljskih odnosa uvrstio je promišljanje o ovim značajnim riječima koje pružaju priliku za susret, a često nas ostavljaju praznima.
Kako ste?
Riječi Kako ste? tako često čujemo i izgovaramo prilikom susreta s kolegama, susjedima, prijateljima ili poznanicima.
Ovo pitanje volim često postaviti i u homiliji jer je vrlo važno da sami sebi osvijestimo – i da dragom Bogu kažemo – kako smo stvarno. Kako se osjećamo, što nas muči, što nas veseli.
Važno je pred Bogom biti iskren.
Njemu se ne može ništa sakriti, On zna jer On gleda srce.
Kako si, Isuse?
U srcu često ove riječi Kako si? ostaju prazne.
Brzopleto ih izgovaramo i olako na njih odgovaramo, a tuđi odgovor možda i ne čujemo. Kreativni smo u izlikama i žaljenjima što sve nemamo, a tako se rijetko oslanjamo na ono dobro i lijepo što imamo.
Kako Ti mogu više služiti, Isuse?
Imamo Boga, imamo Isusa! A On je sve što trebamo. Zato pitajmo nekad i Njega: Kako si ti, Isuse? Što Ti misliš o svemu tome? Kako Ti mogu više služiti da budeš bolje?
Kad smo nezahvalni, kad zaboravljamo na Boga, onda živimo depresivno i nesretno. Znate li kome to najviše odgovara? Ocu laži. Đavao je najsretniji kad su ljudi tužni.
kip Krista Kralja u Lisabonu / Foto: Pexels
Uspijevaš li pronaći razloga za radost?
Zapitajmo se: kada smo se zadnji put iskreno razveselili i do suza nasmijali?
Kada smo susreli zadnji put vedrog čovjeka koji je na pitanje: Kako si? iskreno odgovorio: Odlično! Super!, a kako često čujemo odgovore koji započinju uzdahom razočaranja: Ah, ne pitaj. Teško je… Držim se nekako, ali… i slično.
Zar smo stvarno tako umorni od života?
Je li nam stvarno zlo tako zamaglilo poglede da ne možemo naći razloge za zahvalnost i za radost?
Promatrajući realnost kako je svijet oko nas, slušajući novosti, prateći kulturu, vidimo lica ljudi: namrgođena, puna straha, nervoze, žalosti, uvrijeđenosti, podrugljivosti… pitam se: Gdje smo izgubili nadu?
Zato je posebno važno ne propuštati prigode da zastanemo, razmislimo i vidimo kako smo zaista i kako su ljudi oko nas.
Kako su članovi moje obitelji?
Koliko često riječi Kako si? izgovaramo u svojim domovima i koliko smo iskreni u tome?
Jedna lijepa riječ, jedno dobro jutro ili laku noć, jedan mali osmijeh ponekad može biti teži od bilo kakvog fizičkog rada, ali može učiniti i ogroman korak prema zajedničkoj sreći.
Neka pitanje Kako si? bude iskreno.
Recite jedni drugima dragocjene riječi: da vam je stalo, ali neka to ne ostane samo na riječima.
Obitelj / Foto: Pexels
Čujem li odgovor bližnjega?
Možda to neće odmah umanjiti muku, možda odmah nećemo primijetiti promjenu, ali imajmo strpljenja poslušati kako doista jesu naši bližnji, što vole, čega se boje, što im smeta, što ih raduje i imajmo u njih povjerenja.
Uzmimo si vremena jedni druge pitati i čuti: Kako si?
Zato vam želim staviti na srce najvažniju poruku: provodite vrijeme zajedno.
Uzmimo si vremena jedni druge pitati i čuti: Kako si? I učinimo nešto po tom pitanju da doista budemo malo bolje. Da prestanemo gubiti vrijeme na žaljenje kako je sve teško i ružno i zauzmemo se da bude po Božjem – kako na nebu, tako i na zemlji.