Dva glavna pitanja koja počinju riječju “kada” pojavljuju se pri kraju Matejeva evanđelja. Jedan se bavi pitanjem “kada” će nastupiti posljednje vrijeme i Isusov dolazak (Mt 24,3). Drugi se pojavljuje u Isusovom opisu konačnog suda (Mt 25,31-46), “Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca.”

Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:  o kada ću doći i lice Božje gledati? Ps 42,2

Sin Čovječji će ih razdvojiti u dvije skupine kao što pastir odvaja ovce od jaraca. Nasljednici kraljevstva (ovce), bit će odvojeni na desnoj strani. To su oni koji su prepoznali Gospodina u gladnom i žednom, strancu i golom, bolesnom i utamničenom; oni koji ne nasljeđuju kraljevstvo (jarci), odvojeni lijevo, su oni koji u tim istim ljudima nisu prepoznali Isusa.

Čineći dobro za potrebite ovdje i sada, dolazimo u pomoć samom Isusu Kristu.

A pitanje koje postavljaju i oni s desne i oni s lijeve je isto pitanje: “Gospodine, kada te to vidjesmo?” Kada će kraj svijeta? Prvo pitanje “kada” u 24. poglavlju Matejeva evanđelja nalazi svojevrsno rješenje u odgovoru na pitanje “kada” u 25. poglavlju. U 24. poglavlju Isus govori o znakovima posljednjeg vremena i “ranim fazama porođajnih muka” tog posljednjeg vremena. Ali On očito izbjegava navesti bilo koje točno vrijeme. “A za onaj dan i čas nitko ne zna, ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac” (Mt 24,36).

Zato se ne bojte; vrjedniji ste nego mnogo vrabaca. Mt 10,31

Nakon kraja — Sud

Poglavlje 25. Matejeva evanđelja pruža moralnu “inventuru” za Isusove učenike kako bi utvrdili jesu li spremni za to posljednje vrijeme, s prispodobom o deset djeveruša sa svojim svjetiljkama koje se gase da požele dobrodošlicu mladoženji, pet ludih i pet mudrih, zatim s parabolom o srebrnjacima i jesu li sluge dobro raspolagale povjerenim sredstvima; i konačno scena Posljednjeg suda, gdje Sin Čovječji dolazi u svojoj slavi da donese presudu i koja govori o tome kako smo djelovali u “ovdje i sada” ovog života kako bismo pomogli onima među nama kojima je pomoć najpotrebnija. Čineći dobro za potrebite ovdje i sada, dolazimo u pomoć samom Isusu Kristu.

U Matejevu evanđelju Isus nam govori da se ne usredotočimo toliko na “kada” Gospodinova dolaska na kraju vremena, nego na “kada” Gospodinova dolaska, iz dana u dan, među nama. Ako Isusa sada prepoznamo u gladnom i žednom, strancu i golom, bolesnom i zatvorenom, Isus će nas na Sudnjem danu prepoznati kao baštinike Njegovog kraljevstva. Naša vječna sreća ovisi o našoj moralnoj i duhovnoj sposobnosti da ga prepoznamo i služimo mu u ovom svijetu.

Susret s Gospodinom

Sveta Terezija iz Kalkute i Misionarke ljubavi, zajednica koju je ona osnovala, poznate su diljem svijeta po svojoj pomoći siromašnima i otpadnicima svijeta. Često se nalaze tamo gdje drugi ne žele ići. Što im daje snagu da služe u tako teškim situacijama? Tajna je, rekla je Majka Terezija, bila u tome kako je zajednica započela svoj dan – u molitvi pred Isusom prisutnim u Presvetom Sakramentu. Upravo ju je sjedinjenje s Gospodinom održalo u njezinoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Razmatranje Isusa u Svetoj Euharistiji omogućilo joj je da Ga vidi i služi mu u tisućama potrebitih ljudi koje je susretala.

Euharistija nam daje mudrost i snagu da idemo korak dalje – da pružimo konkretnu i konstruktivnu pomoć onima u potrebi.

Papa Ivan Pavao II. u svojoj je enciklici o euharistiji rekao da “kontemplacija Krista uključuje sposobnost prepoznavanja Njega gdje god se očituje, u Njegovim brojnim oblicima prisutnosti, ali prije svega u živom sakramentu Njegovog Tijela i Krvi.” Sveti je Otac primijetio da Crkva ne samo da crpi svoj život iz Krista u Euharistiji jer nas hrani Gospodin, nego smo po Euharistiji i prosvijetljeni.

Možemo zaključiti da smo po euharistiji “prosvijetljeni” otkriti Krista u onima oko nas koji vape za pomoći. A Euharistija nam daje mudrost i snagu da idemo korak dalje i pružimo konkretnu i konstruktivnu pomoć onima u potrebi. Odgovor na oba pitanja “kada” na početku ovog poglavlja mogao bi se najbolje izraziti ovako: kada otkrijemo Gospodina Euharistije, sposobni smo ta pitanja “kada” postaviti u odgovarajuću perspektivu.

Dolazak Gospodinov u euharistiji u sadašnjosti zasjenjuje pitanje kada će Gospodin doći na kraju vremena.

Potpuno zaokupljeni Gospodinovim sadašnjim dolaskom u Euharistiji, nismo tjeskobni oko vremena dolaska Gospodina u budućnosti na kraju vremena. Gospodin nam pomaže da budemo prosvijetljeni i prepoznamo Njegovu prisutnost u ljudima oko nas u svakodnevnom životu, onih koji su potrebni naše pomoći, skrbi i brige, a istovremeno nam daje mudrost i snagu odgovoriti na njihove potrebe na najprikladniji mogući način.

Euharistijsko klanjanje/ Unsplash

Ako Isusa sada prepoznamo u gladnom i žednom, strancu i golom, bolesnom i zatvorenom, Isus će nas na Sudnjem danu prepoznati kao baštinike Njegovog kraljevstva.

Iskoristimo prilike za klanjanje Presvetom Sakramentu kako bismo dopustili da nas nahrani, na najbolji način, i da nam udijeli snagu da pružimo ruku i pomognemo onima među nama koji su najpotrebniji. Možemo li odvojiti vremena za intiman razgovor s Bogom – na ovaj poseban, jedinstven način – u tijeku dana i donijeti našu molitvu Bogu koji nas čeka?