“Duhovni poticaj – Živo vrelo” za Radio Mir Međugorje pripremila je članica Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog s. Benedikta Nina Krapić. U svojem promišljanju dotaknula se patnje. U nastavku pročitajte u cijelosti njezino promišljanje.

Nemoj bježati od patnje

Ništa nas neće tako promijeniti kao susret sa siromaštvom, patnjom i boli.  Bilo osobnom, bilo tuđom. Tko god je pomagao potrebitima dobro zna da više ne može odrediti tko je pomagač, a tko primatelj. Svi dobivaju.

Vjerujte, vi trebate svog siromaha, barem onoliko koliko on treba vas. Tražite posebno one koji su napušteni jer oni su nam dani kao gospodari i zaštitnici, govorio je sv. Vinko Paulski kojeg danas Crkva slavi. Ovaj velikan je zbog siromaha prvi preselio redovnice iz samostana na ulice. Ganut patnjom i siromaštvom svojih župljana Vinko je povezao mrežu ljudi; laika i posvećenih osoba koja je organizirano i planirano pomagala potrebitima da stanu na noge. I zajednica je ozdravljala.

Ljubav Kristova učenika je opipljiva, mijenja čitavu zajednica u kojoj živi.

Ruke Kristovih učenika ne mogu ostati mirne na siromaštvo, idu ukorak sa srcem koje suosjeća. Ljubav Kristova učenika je opipljiva, mijenja čitavu zajednica u kojoj živi. Vinko je to dobro znao, kršćanin ne smije previdjeti čovjeka, zato je nalagao da služenje siromasima mora imati prednost pred svime: “Kad ostavite molitvu da pođete nekome siromahu, sjetite se da je i to služba koja se iskazuje Bogu. Toj ljubavi mora sve težiti.”

Zato – danas nemoj bježati od patnje! Ne boj se stati uz čovjeka koji je napušten, osramoćen, kojeg boli, osuđen je, izrugivan, nemoćan…  Ako ti se velikodušno pruži dar da podijeliš nečiju patnju – prihvati ga.

Budi uz dovratnik ordinacije dok netko prima dijagnozu, budi u sudnici kad se izriče presuda, budi uz krevet nekoga tko umire, budi na mjestu gdje se živi samoća, ruganje, odbacivanje i javna osuda, gdje razdire ovisnost, gdje se okreće glava. Na mjestima i ljudi od kojih bježimo je sakriveno sve ono što tražimo. Tamo gdje je glad, patnja i bol, ondje je oruđe naše potpune preobrazbe. To su mjesta gdje konačno umire naša smrt.

Na mjestima i ljudi od kojih bježimo je sakriveno sve ono što tražimo.

Kad podijelimo patnju postajemo sve ono što možemo biti. Slika Božja! Idi k članu obitelji ili svome prijatelju… stani pod njegov križ. Ne boj se da nećeš znati kako se ponašati, što reći ili da ti nije tamo mjesto jer prijatelji koji stoje pod križem postaju obitelj.