„Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, nek’ uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Mt 16, 24

Mi ljudi volimo se uspoređivati s drugima, kako u dobrim, tako i u lošim situacijama. Uvijek nam se čini da je nekome tamo puno bolje i lakše nego nama i onda polako upadamo u nezadovoljstvo i nezahvalnost. Gledajući duge “uprljamo” pogled na vlastiti život. Dopustimo da nam uspoređivanje s drugima zamagli pogled na Božju prisutnost u našem životu.

Prihvatiti svoj križ

Toliko puta smo čuli da nas Isus poziva da prihvatimo svoj križ i krenemo za njim, a da ni sami ne znamo što to znači. Prihvatiti svoj križ znači prihvatiti svoju situaciju, biti svjestan svojih mogućnosti, ali i svojih ograničenja. Što ponekad nije nimalo lako.

Prihvatiti svoj križ znači prihvatiti svoju situaciju, biti svjestan svojih mogućnosti, ali i svojih ograničenja.

Moramo znati na što nas Isus poziva. Pitate se kako ćemo to znati. Znati ćemo samo onda kada sve što radimo budemo radili s njim. Neće uvijek biti lako, neće nam uvijek biti sve jasno, ali znati prihvatiti križ znači smoći snage odreći se samoga sebe, svojih želja, svojih očekivanja i prilagoditi ih Božjoj volji.

Moramo znati prepoznati kada nas razočaraju naša očekivanja i biti spremni prihvatiti realnost.

Često nam se događa da imamo svoja očekivanja od Boga, od nas samih i od drugih i  kada ta očekivanja nisu ispunjena mi se razočaramo. I u srcu počnemo gajimo srdžbu i frustraciju. Moramo znati prepoznati kada nas razočaraju naša očekivanja i biti spremni prihvatiti realnost. To je naporan posao. To je životni križ. Svjesnost o vlastitim slabostima i vlastitoj bijedi vodi nas bliže Bogu.

Krist je pokazao put u život, a taj put vodi preko križa. Križ je za čovjeka pretežak sve do trenutka dok ga ne prihvati. Kad se prestane opirati, i kad prihvati križ, tada mu križ postaje sladak i lagan.

Bježeći od križa zapravo bježimo od Krista. Jesmo li spremni uzeti svoj križ i krenuti za Isusom?

Isusov poziv je konkretan i jasan. On ne dvoji nego traži nas onakve kakvi jesmo, sa svim našim manama i vrlinama. Bježeći od križa zapravo bježimo od Krista. Jesmo li spremni uzeti svoj križ i krenuti za Isusom?

Koračati s Isusom

Želimo koračati s Isusom, ali se ponekad izgubimo u tom hodu jer se bojimo biti u punini njegovi. Tražimo razne prečace koji nas često puta odvuku još dalje.

Nitko ne može ispuniti naše srce, upotpuniti naš život kao Isus.

Nemojmo se bojati križa. Nemojmo se bojati koračati s Isusom. Žrtva je možda teža, ali plodovi su veći. Nitko ne može ispuniti naše srce, upotpuniti naš život kao Isus. Stoga, u strpljivosti naučimo prihvaćati iz ruke Božje svaki trenutak života sa svim onim što on sa sobom nosi.

Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti. Zato možemo pouzdano reći: Gospodin mi je pomoćnik, ja ne strahujem: što mi tko može? Heb 13, 5-6