Na svetkovinu Tijelova iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed mons. Josipa Ivešića, generalnog vikara u Srijemskoj biskupiji. Mons. Ivešić, između ostalog, poručuje: "Danas ćemo u mnogim krajevima imati i tijelovsku procesiju. Želimo u na izvanjski način pokazati i moliti Gospodina da uđe u naš svakodnevni život, da zajedno s nama hodi našim putevima, da nas vodi i usmjerava u životu. Važno je to iskustvo Božje blizine i prisutnosti kako se ne bismo izgubili pred kušnjama i izazovima našega vremena."
Tijelo Kristovo, spasi me. Krvi Kristova, napoj me.
Molitva Dušo Kristova koju molimo često u našim crkvama nakon svete pričesti kaže kako nas Tijelo Kristovo spašava: „Tijelo Kristovo, spasi nas!“ Jesmo li ikada razmišljali što to konkretno znači? Naše razmišljanje može ići u dva smjera: Krist, koji nas je svojim utjelovljenjem, smrću i križem spasio, te nam omogućio vječni život. Žrtvom svoga života na križu Isus je spasio i otkupio sve ljude. Drugi smjer našega promišljanja jest, kako veli današnje evanđelje: onaj tko blaguje tijelo moje, ima život vječni – dakle spasenje. Upravo je ovo drugo važno za razumijevanje današnje svetkovine Tijelova – svetkovine Tijela i Krvi Kristove. Koliko puta je na različite načine Isus pozivao svoje učenike na zajedništvo s njim: u nasljedovanju njegova puta, u pristupu bolesnima i potrebitima, u svjedočenju za njega. Ali vrhunac zajedništva Isusovih učenika i Isusa je upravo euharistijsko zajedništvo, kada se primanjem svete pričesti sjedinjujemo s Kristom. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu (Iv 6,56). Budući da je Isus htio da njegovi učenici budu izravno povezani s njim, sjeda za stol posljednje večere, tumači im pisma, pere im noge. Na tu gestu, sjećamo se, Petar uzvraća riječima: Nećeš mi prati noge nikada, a Isus odgovara: Ako te ne operem, nećeš imati dijela (zajedništva) sa mnom. Isus priprema svoje učenike na potpuno, duboko zajedništvo i povezanost sa sobom. To isto Isus čini i danas. Na početku svake svete mise poziva na da „operemo“ svoje grijehe kroz iskreno pokajanje. Poziva nas da budemo dionici njegove gozbe ljubavi, da blagujući njegovo tijelo postajemo nositelji života – spašeni. Poziva nas da budemo jedno s njim. Zato i danas molimo: Tijelo Kristovo spasi me!
Zajedništvo i duboka povezanost s Gospodinom ostvaruje se blagovanjem njegova tijela, ali i po čaši koju dijelimo i iz koje pijemo, čašu Kristove krvi. Krvi Kristova, operi me! Sveti Pavao u poslanici Korinćanima, u današnjem drugom čitanju, veli: Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? (1Kor, 10,16). Svetkovina koju proslavljamo je svetkovina Tijela i Krvi Kristove. Kristova Krv nas čisti, to je ona krv Jaganjca koja pere grijehe svega svijeta. Snaga Kristove Krvi osobito je naglašena u himnu što ga je zapisao sv. Toma: I kap njena može svijet da spasi cijel, da bez ljage bude posve čist i bijel. Nije li veličanstvena spoznaja da samo jedna kap Kristove krvi ima takvu snagu da može očistiti cijeli svijet, od svakoga zala i bezakonja, te spasiti sve ljude. Kako je samo važno s velikom pažnjom, ljubavlju i poštovanjem pristupati i posvećenom kruhu (Isusu u svetoj hostiji) i kaležu u kojem se nalazi Kristova krv!
Zato, dok danas na osobit način proslavljamo Kristovo tijelo i krv, zahvalimo Gospodinu za njegovu prisutnost među nama u Presvetom Oltarskom sakramentu, u kruhu i vinu, koji postaju Kristovo tijelo i krv. Zahvalimo mu što nas hrani sobom i omogućuje nam put spasenja. Zahvalimo mu sasvim konkretno na svim svetim misama koje se slave po čitavome svijetu, a osobito na onima u kojima smo imali milost i sami sudjelovati. Zahvalimo mu za trenutke euharistijskoga klanjanja po našim crkvama, koje je prilika da se duhovno osnažimo u Kristovoj prisutnosti. Jednako tako neka je hvaljen i slavljen naš Gospodin u svim svetohraništima, po svim crkvama svijeta. Danas ćemo u mnogim krajevima imati i tijelovsku procesiju. Želimo u na izvanjski način pokazati i moliti Gospodina da uđe u naš svakodnevni život, da zajedno s nama hodi našim putevima, da nas vodi i usmjerava u životu. Važno je to iskustvo Božje blizine i prisutnosti kako se ne bismo izgubili pred kušnjama i izazovima našega vremena. Za svakog je čovjeka važna spoznaja Božje blizine, i onda kada se čovjek izgubi, zaluta, da osjeti poziv koji Gospodin upućuje na trajnu gozbu svoje ljubavi. Gospodin nam danas osobito poručuje: Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Bit ću uvijek uz njega i neću ga nikada napustiti.
Uz dopuštenje uredništva, propovijed mons. Josipa Ivešića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.
