Sveti Martin iz Porresa, prozvan ‘Dobrotvorni Martin’, još je od djetinjstva prolazio težak put neprihvaćanja i poniženja. Rođen je u 16. stoljeću u Limi od oca bijelca i majke crnkinje. Zbog tamne puti, otac ga je odmah odbacio. Martin je osjećao veliku sklonost medicini, pa je kod dvojice susjeda stekao prva saznanja o lijekovima i onome što bi se danas nazvalo ambulantnim liječenjem. Najprije se zaposlio kao brijač, zatim ranarnik, a kasnije je postao vrlo vješt kirurg.

Stupio je u dominikanski red te se, kao brat pomoćnik, posvetio njezi bolesnika koje je liječio i duhovno jačao. Postao je poznat po svojoj predanoj brizi za sve bolesnike, čak i one u najtežim stadijima bolesti. Jednako je postupao sa svim ljudima, bez obzira na rasu, bogatstvo ili društveni položaj. Ljubeći Boga, dobio je od Njega brojne darove: moć levitacije, bilokacije, izlječenja, čudesno znanje i mnoge druge izvanredne duhovne darove, kao i iznimnu sposobnost postupanja sa životinjama. Osnovao je i sirotište te prikupljao novac za miraz siromašnim djevojkama. Posebnu hrabrost i čudotvornost pokazao je za vrijeme velike epidemije u Limi. Bolesnici su u samostanu držani zatvorenima i odijeljenima od zdrave braće, a Martin je prolazio i kroz zaključana vrata kako bi im pomogao. Zato su ga prozvali ‘Martin od ljubavi’.

Umro je na današnji dan 1639., u šezdesetoj godini života. I nakon smrti su se nastavila događati čudesa po njegovu zagovoru, pa kad mu je nakon dvadeset i pet godina tijelo ekshumirano, pronađeno je neraspadnutim te se iz njega širio divan miris. Odmah nakon smrti narod ga je štovao kao sveca, puno prije službenih proglašenja. Štoviše, postao je najpopularniji svetac Latinske Amerike. Beatificiran je 1837., a svetim proglašen 1962. godine. Zaštitnik je ljudi miješane rase, krčmara, brijača, frizera i zdravstvenih radnika.