Vlč. Boris Jozić istaknuo je da danas ljudi često kasne na svetu misu. “Napravio bih razliku između kroničnog i slučajnog kašnjenja što je jako važno jer su to dvije različite stvari. Kronično kašnjenje je sindrom onih koji stalno kasne i to je njihova krivnja. Kronično kašnjenje može biti zbog lijenosti, nepripremljenosti i drugih sličnih razloga zbog kojih osoba kasni. S druge strane slučajno kašnjenje je kada to nije naša krivnja. Mi se pripremimo i krenemo na vrijeme, a dogodi se neka nepredviđena situacija na koji ne možemo utjecati”, rekao je.

“Događa li nam se da redovito kasnimo na svetu misu to postaje teški grijeh jer je to pitanje naše lijenosti, a lijenost je teški grijeh. Kada se to događa ne možemo pristupiti svetoj pričesti jer smo pod teškim grijehom. Ukoliko netko ima problem s kašnjenjem on se mora s tim izboriti. Svaka osoba mora znati što je sveta misa. Sveta misa je trenutak kada se zajednica okuplja da bi zajedno proslavila, zajedno zahvalila Kristu, zajedno živjela euharistiju i stoga, ako ja kasnim na to onda nisam dio zajednice, onda nisam dio obitelji. Tu je jedan veliki problem. Ukoliko stalno kasnim moram to ispovijediti i ne mogu pristupiti na svetu pričest”, istaknuo je vlč. Boris Jozić.

Napomenuo je da kada slučajno zakasnimo i to kašnjenje nije naša krivnja onda možemo pristupiti svetoj pričesti. “No, ako dođeš na misu i već je sveta pričest onda nema smisla i radije pričekaj drugi dan i sudjeluj potpuno na svetoj misi. Kada zakasnimo malo i nije naša krivnja onda možemo ući unutra i reći Gospodinu da nam oprosti što smo zakasnili jer on poznaje naše srce i zna da nije naša krivnja što smo zakasnili. Potom u miru nastavi sudjelovati u svetoj misi”, zaključio je.