Osim svečevih rukopisa koji su pronađeni, treba prije svega spomenuti njegovo pismo pisano majci iz logora Auschwitza. Ovo je pismo sastavljeno s intimnošću koja se ne može naći u drugim pismima. Sadržaj upućuje na to, da je njegova dragovoljno prinesena životna žrtva bila doživotni proces sazrijevanja.

Ovako je svetac pisao majci:

Ne trebaš se brinuti za mene i moje zdravlje jer je Božja ljubav posvudašnja.

„Moja draga majko, koncem svibnja sam u jednom željezničkom konvoju došao u Auschwitz. Dobro mi je, draga majko. Ne trebaš se brinuti za mene i moje zdravlje jer je Božja ljubav posvudašnja i On s velikom ljubavlju misli na sve. Možda mi trebaš pisati tek kad ti pošaljem drugo pismo jer uopće ne znam koliko ću vremena provesti ovdje. Najsrdačnije te pozdravlja i ljubi, Rajmund Kolbe.“

Dana 14. kolovoza 1941. dobio je o. Kolbe smrtnonosnu injekciju u bunkeru gladi koncentracijskog logora. Prije toga, dva tjedna sa 16 drugih supatnika nije ništa jeo niti pio. Samo su četvorica preživjela. Podvrgnuti su daljnjim represalijama. Posljednji je ostao sv. Maksimilijan Marija. Pružio je krvniku svoju ruku da smrtonosnu injekciju upravo onako spontano kako je dragovoljno preuzeo smrtnu kaznu umjesto jednoga oca koji je zavapio da ga poštede jer im obitelj.

On nije pretrpio smrt, nego je darovao svoj život.

Papa Ivan Pavao II. rekao je prigodom jedne posjete Auschwitzu: „Maksimilijan Kolbe učinio je isto što i Isus; on nije pretrpio smrt, nego je darovao svoj život.“

Izvor: Svjetlo riječi