Na putu traženja
Prvi susret utjelovljene Riječi s čovjekom evanđelist Ivan prikazuje u pozivu prvih učenika (Iv 1,35-39) na početku Isusova javnog djelovanja (Iv 1,19–2,11).
Isus susreće svoje prve učenike zahvaljujući svjedočanstvu Ivana Krstitelja o Jaganjcu Božjemu koji je upravo onuda prolazio. Zanimljivo je uočiti da evanđelist navodi da je Ivan stajao ondje s dvojicom svojih učenika.
Gdje je Ivan točno stajao? Ne znamo. Jednako tako, autor prikazuje Isusa koji je onuda prolazio, ne govoreći otkuda dolazi i kamo ide. Ne navodeći točno mjesto i vrijeme Ivanova boravka i Isusova dolaska, evanđelist Ivan obavija susret Isusa i njegovih učenika velom svevremenosti.
Naime, u svojim promišljanjima nerijetko priželjkujemo i iščekujemo, molimo i nadamo se izvanrednom i iznenadnom, posebnom i čudesnom Božjem dolasku.
No Sveto pismo objavljuje Boga koji dolazi ususret čovjeku u svakodnevici njegova života u kojoj je dovoljan samo jedan pogled i samo jedna riječ.
Isusovo pitanje
Na putu traženja prvih učenika Isus preuzima inicijativu: obazre se i, vidjevši da idu za njim, upita ih: „Što tražite?” (Iv 1,38).
To su prve riječi u Ivanovu evanđelju kojima utjelovljena Božja Riječ započinje dijalog s čovjekom.
Riječi su to kojima Isus želi pokrenuti čovjekov nutarnji svijet, uznemiriti ga i potaknuti na početak hoda.
No napose su riječi kojima Isus apelira na slobodu svojih sugovornika, želeći uspostaviti s njima odnos.
Povijest spasenja započela je pitanjem: „Gdje si?” (Post 3,9) koje Bog postavlja Adamu koji se nakon prekršaja njegove zapovijedi skrio u vrtu, a put ispunjenja svoga spasenjskog poslanja utjelovljena Riječ započinje pitanjem: „Što tražite?”
Riječ je o pitanju smisla s kojim se susreće svaki čovjek na početku svojega životnog hoda.
Odakle dolazimo? Što tražimo? Kamo idemo? Zašto i za koga živimo?
Foto: Pixabay
Pitanje učenika
Odgovor koji učenici daju Isusu ili, točnije rečeno, protupitanje: „Učitelju – gdje stanuješ?” (Iv 1,38) svjedoči o njihovu autentičnom traženju.
Glagol koji Ivan ovdje uporabljuje glagol menō – „ostati” koji je u svakodnevnom govornom jeziku značio i „stanovati”.
Stoga možemo reći da je pitanje koje učenici postavljaju Isusu pitanje čovjeka koji traži sigurnost, stabilnost, toplinu, zajedništvo, jednom riječju, dom u kojemu će se okončati njegovo lutanje i u kojemu će pronaći istinski smisao svojega života, jer ne može biti vječni putnik i ne može zauvijek ostati u pustinji svojega srca i svojega života besciljno lutajući amo-tamo.
Poziv na osobni susret
Isusov susret i dijalog s prvim učenicima završava pozivom: „Dođite i vidjet ćete” (Iv 1,39), koji učenici odmah prihvaćaju: „Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan” (Iv 1,39).
U Ivanovu evanđelju „doći k Isusu” jednako je „vjerovati u njega”.
Korak po korak učenici će ući u zajedništvo s utjelovljenom Riječju u kojoj je On život i svjetlo.