Portal Catholic World Report prenosi odlomak iz Ratzingerova “Uvoda u kršćanstvo” u kojem razmatra veliku istinu kršćanstva. Donosimo dio teksta:

Snaga ljubavi koja se suprotstavlja licu smrti.

Kršćaninu je vjera u uskrsnuće Isusa Krista izraz istine da je Ljubav jaka kao Smrt. Temeljni problem ljudske egzistencije intrinzični je paradoks ljubavi: ljubav zahtijeva vječnost i neuništivost. Ali taj poziv za vječnosti ne može biti zadovoljen jer smo uključeni u svijet smrti, u njegovoj usamljenosti i moći uništenja. Upravo iz tog kuta razumijemo što znači uskrsnuće. Uskrsnuće jest ogromna snaga ljubavi koja se suprotstavlja licu smrti.

U isto vrijeme uskrsnuće je dokaz onoga što samo besmrtno može stvoriti: biće koje i dalje opstoji i kada se ja raspadnem. Čovjek je biće koje samo po sebi ne živi vječno, već nužno odlazi u smrt. S obzirom da nema kontinuitet po sebi, čovjek opterećen smrtnošću zapada u grijeh i pokušava biti poput Boga te odbija prepoznati vlastita ograničenja. Time se sam šalje u smrt, a to je prava priroda grijeha.

Čovjek na ovom svijetu i na ljudske načine nikako ne može postići besmrtnost jer na ovome svijetu sve je prolazno. Jedino u istinskoj stabilnosti Onoga koji jest, čovjek može pronaći pravu utjehu. Bog živih ne drži samo sjenu i odjek moga bića, samo sjećanje na ono što jesam. Ja zaista jesam njegova misao, a time je moje postojanje sigurnije po Bogu, nego po meni samom. On je originalni izvor i snaga moga bića. U njemu stojim kao ono što jesam, ne samo kao sjena; u njemu zaista sam bliže sebi nego što bih ikada bio samo po sebi.

Kada je ljubav iznad života, kada se život podređuje ljubavi, odnosno živi zbog ljubavi – tada je ljubav jača i od smrti. Upravo ta snaga sadržana je u uskrsnuću. Krist je uskrsnuo s križa do kojega ga je dovela apsolutna ljubav prema čovjeku, a koja je usavršena time što je u potpunosti prešao k Ocu i time postao jači od smrti. Na taj način pokazao je ljubav, ali je i primljen u ljubavi, njegovo biće primljeno je u naručje Boga.

Vrlo je razumno vjerovati u ljubav koja je pobijedila smrt.

To je vrhunac ljubavi, a ljubav čak i u ljudskom obliku uvijek u sebi sadrži djelić besmrtnosti te je besmrtnost utemeljena, ne u autoritetu Božjem, već u ljubavi. A onaj koji ima ljubav za sve, kao što Krist ima za sve ljude, utvrdio je i besmrtnost za sve. Time je potvrđeno da je u njegovom uskrsnuću naš život. “A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista, po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.” (1 Kor 15, 17-22)

Samo njegova ljubav, samo ona koja je u direktnoj korelaciji s Božjom moći davanja života može biti temelj besmrtnosti. Uskrsnuće Kristova duha i tijela pokazuje istinu koja nadilazi granice biologije i povijesti kako mi ljudi to možemo pojmiti. Njegovo uskrsnuće dokaz je novog, transcendentnog, konačnog života.

Pripovijesti o uskrsnuću posebne su i puno su više od prikrivenih liturgijskih prizora: one prikazuju vidljivi temeljni događaj na kojem počiva sva liturgija kršćanstva. Ove pripovijesti pokazuju da Krist nije uskrsnuo samo u srcima njegova učenika, već je došao izvana, uvjerio ih je unatoč njihovim sumnjama i pokazao da je Gospodin zaista uskrsnuo. On koji je odveden na drugi svijet pokazao se dovoljno moćnim da zaista stane pred njih pokazavši da je ljubav zaista snažnija od smrti.

Razumijevajući događaj Kristova uskrsnuća kao ono što taj događaj zaista jest u povijesti, ali i iznad povijesti, onaj koji vjeruje sve jasnije će vidjeti da je istina kako je vrlo razumno imati vjere u ljubav koja je pobijedila smrt.