Budi dio naše mreže

HALO VELEČASNI? Smije li dvoje rastavljenih koji su sada u vezi ići na pričest?

Treba li pokojniku obuti cipele, kleči li se ili stoji za vrijeme pričesti, smiju li rastavljeni ići na pričest? Odgovore na ta i druga pitanja davao je u emisiji HKR-a "Halo, velečasni?" 22. studenoga vlč. Robert Šreter, župnik župe sv. Mirka na zagrebačkim Šestinama.

/ at

Što učiniti s krsnom svijećom djeteta koje je preminulo?

Najgora moguća tragedija je kada izgubite dijete. Zaista, smatram da nema veće tragedije nego kada roditelji izgube svoje dijete. I kada djeca pokapaju svoje roditelji vrlo im je teško, međutim to smatramo na neki način prirodnim stanjem stvari. Kada roditelj mora pokapati svoje dijete to je katastrofa s kojom se nije lako nositi i mnogi se nikada ne oporave od tog šoka. Imate svako pravo i morate žalovati, ali savjetovao bih da ne pretvorite ipak cijeli život u žalost. Izgubili ste dijete, to je šok i velika bol, međutim ne zaboravite da se to dijete sada nalazi u naručju nebeskog oca. Izgubili ste ga ovdje i nedostaje vam, ali nemojte život pretvoriti u tugovanje. Krsna svijeća kao takva općenito se čuva kao uspomena na ulazak u zajedništvo Božjeg naroda. Svaki čovjek bi trebao sačuvati tu svijeću da ga podsjeća na savez koji je sklopio da mu bude inspiracija. Možemo je i zapaliti ponekad da se u nama rasplamsa oganj vjere i Božje ljubavi. Tako i roditelji preminuloga djeteta, sačuvajte svijeću. Možete je možda odnjeti na grob djeteta ako će vam to pomoći da nastavite živjeti uz sjećanje. Zapamtite, niste izgubili vaše djete zaista. Iako nije u vašem domu, sada je u vječnom domu na nebesima. Ondje vas čeka i moli za vas, svoje roditelje.

Trebaju li se pokojniku obuti cipele?

Postoje različiti običaji vezani uz mnoge stvari, dakle i uz pokop ili posljedni ispraćaj pokojnika. Ovisno o kojem kraju se radi, ne mogu govoriti koji su običaji, međutim ono što mogu reći jest da je potpuno svejedno kako ćemo nekoga pokopati ako to radimo s apsolutnim poštovanjem prema pokojniku koje zaslužuje. Možemo pokopati preminulu osobu prema njegovim željama ako je sam odredio na koji nači bi htio biti sahranjen. Mi znamo u vječnost ide duša, a sve ono što stavimo u lijes istrunut će kao i tijelo. Bitno je dostojanstveno poslati pokojnika iz vremena u vječnost.

Sin smatra da nisam ponizna kada klečim za vrijeme primanja pričesti, već da se želim isticati. Je li ispravno klečati primajući pričest?

Stariji vjernici se vjerojatno sjećaju vremena kada se pričest primala klečeći. Prije drugog vatikanskog sabora pričešćivalo se klečanjem na klupi predviđenoj upravo za to. Danas u pravilu dolazimo pred svećenika u dva reda i u pravilu se pričešćuje stojeći. Danas to tako radimo ponajviše iz praktičnih razloga, jer ako ima puno ljudi da sama pričest ne bi predugo trajala. Naravno, vi se možete pričestiti klečeći, kao što je sasvim valjano pričestiti se primjerice na ruku ili na usta. Ono što je bitno jest stav prema pričesti kao i unutarnja duhovna priprema. Kada idem na pričest moram razmišljati o pričesti i zahvaljivati Bogu što dolazi k meni. Moram Njemu zahvaljivati što me učinio dostojnim da ga primim. Nije toliko bitno hoćemo li klečati ili stajati, najvažniji je unutarnji stav.

Smije li dvoje rastavljenih koji su sada u vezi ići na pričest? Jedan mladi svećenik je na katehezi rekao da je moguće ako ne žive pod istim krovom, ali u moje vrijeme se učilo da je grijeh ići na pričest jer je bit u korištenju bračnoga čina. Što je na kraju ispravno?

To je vrlo kompleksno područje. Trebalo bi poznavati situaciju ljudi koji žive ili ne žive zajedno. Ako su par koji hodaju naravno da za njih vrijedi svaki, pa i spolni moral kao i za bilo koga drugoga. Nije to isto kao kada dvoje ljudi živi zajedno, zajedno rade sve, pa tako ulaze i u intimne odnose. Ako nisu u braku to je zapreka zbog koje ne smiju na svetu pričest. Međutim, ne treba unaprijed nekoga osuđivati. Oni sami poznaju Božji zakon i deset Božjih zapovjedi i sami znaju jesu li ili nisu griješili. Ako ne znaju, trebalo bi možda s njima razgovarati, podučiti ih ispravno pratiti Božja pravila. Svakako ne treba nikada unaprijed osuđivati ni generalno iznositi neke tvrdnje ili pak upirati prstom u nekoga. Mi ne znamo tuđu situaciju i intimne odnose. Pravila su jasna i Božji zakon je jasan, ali treba uvijek vidjeti kako se to zaista događa u realnom životu.

Više o ovoj temi možete pročitati u nekim pojašnjenjima mons. Ratka Perića, mostarsko-duvanjskog biskupa i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog:

A emisiju u cijelosti možete poslušati ovdje:

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja