Moje kolegice koje podupiru pobačaj otkad su čule da i sam Papa oprašta grijeh pobačaja, svakodnevno mi predbacuju tvrdnju da je to i dalje smrtni grijeh. Kako ih ipak zaustaviti u tom radosnom razmišljanju kao da su one odahnule, a ja, koja sam za život, ostala sam s upitnikom iznad glave? Nešto sam možda ja krivo shvatila?

Prvo što je potrebno uočiti da je naš Bog Bog živih, a ne mrtvih. On je darivatelj života i raduje se životu. I kada to stavimo na prvo mjesto, onda sve maglovite teze nisu teze koje imaju vjerodostojnost. Ovdje je potrebno razumijeti da je svećenik u službi sakramenta pomirenja. Onaj je taj koji će ohrabriti onoga koji pristupa tom sakramentu da u sebi ražari raspoloženje dubokoga kajanja. Onaj koji pristupa sakramentu pomirenja bez kajanja, taj ne može primiti oproštenje grijeha. A grijeh oprašta Bog u ljepoti i bogatstvu svoga milosrđa.

Situacija na koju je Papa mislio je situacija osobe koja je učinila pobačaj, koja je došla na ispovijed i koja ima duboko i veliko kajanje i žaljenje zbog učinjenog grijeha.

Tu je svećenik da joj pomogne obrisati suze, a Bog onda zbog kajanja na tu osobu izlijeva svoje milosrđe. Ako nema kajnja nema ni oproštenja grijeha. Valja uzeti u obzir da grijeh pobačaja nije samo grijeh osobe koja se podvrgnula tom zahvatu, nego je to grijeh i liječnika koji je sudjelovao ili učinio pobačaj, kao i oni koji su je nagovarali, a među takvima se ponekad nađu i članovi obitelji. Svi su u istom grijehu. Ako se žele osloboditi tog grijeha, moraju u sebi oblikovati ambijent dubokog kajanja da bi zaslužili Božje milosrđe. Svećenik je tu samo posrednik Božjeg milosrđa.

Izgubila sam bebu s tri mjeseca spontanim pobačajem. Kako je sada krstiti?

Nije moguće naknadno krstiti bebu. Ali Crkva kod krštenja razlikuje krst vodom, željom i krvlju. Sigurno da bi u obitelji takvih roditelja dijete bilo kršeno da je živo rođeno.

Ovo možemo staviti u ambijent krsta želje, jer bi ovo dijete roditelji sigurno krstili da se rodilo.

Tu možemo biti sigurni da Bog u svome milosrđu pronalazi put za to dijete, pronalazi put velikoga i lijepoga Božjeg milosrđa u kući Očevoj. Oni sigurno danas u nebu imaju svoga anđela. S tim pouzdanjem i tom nadom je potrebno krenuti dalje. Bog jedini znade zašto se ovakve stvari događaju.

Prije godinu i pol imala sam spontani pobačaj u ranoj trudnoći i dala sam služiti misu za bebu. Je li beba zaista u raju?

Sigurno da je beba na Božjem dlanu.

Emisija “Halo, velečasni!” emitira se svakog petka u 8.05 na Hrvatskome katoličkom radiju, a svi slušatelji pitanja mogu poslati SMS porukom na broj 099 460 9988 ili na e-mail HKR-a vjerski@hkr.hr.