Odlučili smo otići na odmor u Međugorje

Djevojka i ja službeno smo prohodali 5.8.2021. godine uz vrlo interesantno upoznavanje, no to je priča za druge prilike. Kao katolički par odlučili smo hodati u čistoći i s namjerom. Čistoća nam je služila da se upoznamo što je bolje moguće i donesemo što slobodniju odluku o našem putu prema svetom sakramentu braka. Prvi govor o zarukama započeo je s fra Sinišom Pucićem u vrijeme Adventa kada sam mu ispovjedio „pretjerano maženje“ s djevojkom i iznio kako je to manifestacija duha koji se želi predati na što je on odgovorio da se nemam što misliti negoli je zaručiti i sve prepustiti Božjoj Providnosti.

Kako se nakupljao staž veze i vrijeme prolazilo sve smo teže odolijevali tjelesnim željama, no odolijevali smo uz pomoć molitve krunice za čistoću (…)

Naravno, kao dosta razumna i logična osoba zaposjeo me strah zbog velike neizvjesnosti. To sam rekao djevojci što je rekao pater, ali i isto tako strahove koji me zbog toga snalaze na što je ona sasvim mirno rekla da smo slobodni i da nema razloga za zabrinutost, na što sam joj odgovorio da ne očekuje ništa dok ne završim fakultet. Kako se nakupljao staž veze i vrijeme prolazilo sve smo teže odolijevali tjelesnim željama, no odolijevali smo uz pomoć molitve krunice za čistoću (koju je s francuskog preveo bl. Alojzije Stepinac) i zajedničkih odlazaka na Svetu misu i pred Presveto koje je trajno izloženo u Slavonskom Brodu. Naravno tu je bila dobrodošla i povremena udaljenost uzrokovana mojim studijem u Zagrebu i djevojčinog posla učiteljice u Slavonskom Brodu.

Osjetio sam da je tako kako mora biti po Božjem jer bi smo ondje glumili da smo u braku (24 sata zajedno, kuhanje, uživanje…).

Kada je došao mjesec svibanj razmišljali smo gdje bismo mogli na odmor isključujući bilo kakvu mogućnost odlaska na more imajući na umu da bismo ondje teže bili odlučni u čistom hodanju, pa smo se dogovorili za Međugorje na tri dana od 4.8. do 6.8. Bili smo oduševljeni činjenicom da ćemo u mjestu mira obilježiti našu godišnjicu veze. Na to smo putovanje trebali ići samostalno, no planove su se poremetili jer su njezini roditelji bezecirali auto za godišnji odmor u tom periodu. Naravno, bio sam ljut zbog toga što ne možemo sami kako smo planirali, što me začudilo jer se nisam imao na što ljutiti. Tražio sam odgovor zašto sam toliko ljut što ne možemo samostalno u Međugorje i bio sam otvoren za odgovor kakav god on bio i stigao je, da. Osjetio sam da je tako kako mora biti po Božjem jer bi smo ondje glumili da smo u braku (24 sata zajedno, kuhanje, uživanje…).

Taj me odgovor istog trenutka smirio i shvatili smo da se na željeni period našeg odlaska u Međugorje održava Mladifest, pa smo tražili agencije kojima bi smo mogli ići. Nakon što smo našli agenciju Adonai putovanja koju vodi Dario Bezik sve smo dogovorili. Naravno ni to iščekivanje putovanja nije prošlo bez tjeskobe jer nismo uspjeli ostvariti dobru komunikaciju s agencijom koja nam do zadnjeg trena nije potvrdila odakle krećemo i jesmo li upisani u knjigu putnika. Na sve te tjeskobe odgovarali smo zajedno da 5.8. u Međugorju moramo biti, pa makar pješačili. Sve je na kraju ispalo dobro i još smo više imali razumijevanja za Darija koji vodi agenciju jer je on slijep, pa su nam mnoge stvari postale jasnije.

Dolazak u Međugorje

Prvi dan (ponedjeljak) kada smo došli u Međugorje i otišli na Svetu misu bili smo izrazito umorni od puta, žedni i gladni. Naravno da smo kukali na misi taj dan, no ostali smo do kraja prikazujući to kao malu žrtvu. Sutradan (utorak) smo također kukali kako nam je teško uz sav umor prilikom odlaska na Brdo ukazanja dok nismo vidjeli s kojom se lakoćom penju momci koji nose invalide na samo brdo nakon čega smo sami smo sebe „špotali“ zbog toga jer smo došli upravo tu do Majke da budemo uz nju, a ne da kukamo. Trećeg smo dana bili puno više otvoreni samom Duhu i puni vedrine išli na cjelokupni program (naravno da smo si malo prilagodili). U četvrtak je djevojka nakon mise ostala pogledati film Zajednice Cenacolo, a ja sam išao odmoriti jer smo se dogovorili kako ćemo sutradan (petak) rano ići na Križevac.

Kako mi je bilo žao da sama u onolikom broju ljudi gleda film pokušao sam ju naći i nisam uspio, na što sam svratio u trgovinu i usput vidio izlog zlatarne koja je imala krasno prstenje s vjerskim motivima i jedan koji nije s vjerskim motivom. Nakon što je došla u apartman zaspali smo i probudili se ujutro za polazak na Križevac bosi. Kratka digresija, soba u kojoj smo bili smješteni imala je bračni krevet s odvojenim madracima, pa smo bez razmišljanja jedan premjestili na pod do kreveta na kojemu sam spavao. Kada smo otišli na Križevac bili smo oduševljeni lakoćom kojom smo se ondje uspeli. Po povratku u apartman prije 12h ja sam se istuširao, dok djevojka nije imala dovoljno vremena jer nam je ručak ondje bio u 12h. Nakon ručka djevojka se otišla istuširati, a ja odmoriti. Prije no što sam zaspao rekao sam joj da me dođe pozdraviti na madracu iako budem spavao.

Dijelili smo isto raspoloženje i konstatirali nakon kraćeg vremena šutnje kako je veza na jedan način došla do vrhunca.

Volim njenu blizinu u svjesnom i nesvjesnom stanju. Kada smo se probudili još smo bili u nekakvom polusnu u kojem nismo mogli odoljeti privlačnosti i slabostima tijela, no i to smo nekako uz Božju pomoć i naša nastojanja u čistoći uspjeli svladati. Bilo je to prije 18h kada smo sišli do kuhinje ugostiteljskog objekta i skuhali si kavu koju smo imali običaj popiti nakon popodnevnog odmora, a prije Svete mise. Sjedili smo tako u vrtu tog objekta i razgovarali dok nisam primijetio na njoj kako je čudnog raspoloženja, nakon što sam ju pitao: „Što je bilo?“ odgovorila je da joj je žao što smo se na onakav način mazili u sobi.

 Naravno, odbio sam tu misao jer sam smatrao da prsten nije rješenje za takvu vrstu problema već mnogo iskrenija nastojanja u hodanju u čistoći.

Dijelili smo isto raspoloženje i konstatirali nakon kraćeg vremena šutnje kako je veza na jedan način došla do vrhunca. Ovdje stavljam napomenu kako je petak bio 5.8., dakle dan na koji obilježavamo našu godišnjicu! U tom trenutku konstatacije jedna mlada žena koja je sjedila podalje od nas u vrtu, a s nama je u grupi išla na Mladifest, upitala nas je jesmo li u braku na što smo odgovorili da nismo još. Pitao sam se zašto je postavila takvo pitanje kada zna da nismo, kao i cijela grupa s kojom smo išli u Međugorje. Proveli smo tako dvadeset minuta u šutnji uz pokoju riječ jer ja nisam imao što reći od silnih misli koje su mi navirale.

Gospo moja, puštam ti sve!

Krenuli smo prema crkvi na Svetu misu. Pomišljao sam putem da je možda upravo to riješenje – zaruke, prsten. Naravno, odbio sam tu misao jer sam smatrao da prsten nije rješenje za takvu vrstu problema već mnogo iskrenija nastojanja u hodanju u čistoći.

Gospo moja, evo ovako ćemo. Zaručit ću ju pred tvojim kipom u crkvi i prva kćer koja nam bude zvat će se Marija, a ti mi nabavi pare. Puštam ti sve!

Kad smo došli na Svetu misu u srcu mi je dolazio veliki nagovor da ju zaprosim na što sam se opet bunio jer nemam novaca, student sam. Djevojka me svo vrijeme promatrala i vidjela je da nešto nije u redu, nisam joj htio reći što je i zbog toga se rastužila. Znao sam da će misliti kako je ona za nešto kriva jer joj ne želim reći što je u pitanju, ali nisam mogao ništa reći jer sam se tih trenutaka prepirao s Gospom. Da, prepirao sam se s Gospom. Govorila mi je da ju zaručim u duhu (prvi puta da mi je takvo što i palo na pamet) što sam odlučno odbio rekavši da neću i da hoću, ako ju već trebam zaprositi, obaviti to kako treba. Pritisak mi je postao sve veći samim time što djevojka samo što se nije rasplakala kraj mene jer toliko dugo šutim, a ne zna da sam u pregovorima s Gospom. Rekao sam Gospi ovako: “Gospo moja, evo ovako ćemo. Zaručit ću ju pred tvojim kipom u crkvi i prva kćer koja nam bude zvat će se Marija, a ti mi nabavi pare. Puštam ti sve!“

Tek sam tog trenutka shvatio da i dalje razmišljam o načinu prosidbe, gdje ću naći novac i prsten.

Naravno da nisam pustio dovoljno sve do trenutka kada župnik Međugorske župe u svojoj propovijedi nije rekao: “Ne mora biti uvijek onako kako vi mislite da treba.“ Tek sam tog trenutka shvatio da i dalje razmišljam o načinu prosidbe, gdje ću naći novac i prsten. Tada sam pustio potpuno Majci da uredi sve. Konačno se i djevojka smirila jer je osjetila da sam miran i da se smijem. Nakon mise i klanjanja dogovorili smo se da će nam ona otići kupiti škapulare i svratiti u još neke trgovine što god pogledati, a da ću ja u apartman odnijeti stolice koje smo imali na misi kako nam ne bi smetale za večerom koju smo si organizirali da obilježimo godišnjicu veze. Otišao sam u apartman trčećim korakom kako bih nazvao nekog da posudim novce za zaručnički prsten.

Nakon dva neuspjela pokušaja konačno sam uspio dobiti najboljeg prijatelja i budućeg kuma Josipa koji mi je poslao novac. Nakon što smo djevojka i ja oko 23:15h naručili jela, čuo sam se s prijateljem koji mi je rekao da je novac prebačen na moj račun. To se dogodilo već oko 23:25 kada su nam stigli ćevapi koje smo naručili. Sada počinje utrka s vremenom jer sve trgovine u Međugorju rade do ponoći. Tražio sam načina da se ispričam od stola usred jela. Izvukao sam priču da starijoj sestri moram kupiti poklon za promociju diplomskog rada i brzo otišao do zlatarne preko puta restorana.

Susret s fra Ivanom Dominikom Iličićem i blagoslov prstena

Ušavši unutra rekao sam blagajnici da tražim prsten do dvije tisuće kuna i da nemam više. Nakon što mi je pokazala svo prstenje s vjerskim motivima pitao sam ju ima li što u izlogu i pokazala mi je. Kad je donijela do mene veliku tablu s raznolikim prstenjem vjerskih motiva iznenađujuće brzo sam joj pokazao na jedan, rekavši žurno da sve zapakira. Nakon toga došao sam do djevojke koja me čekala s jelom. U njenu sam torbu stavio vrećicu s prstenom i nekako ju uspio odgovorit da ne gleda u nj. Privodili smo večeru kraju i veselilo me što ćemo stići do crkve koja je još bila otvorena, ali sam naišao da jedan problem; kako sada reći da odemo ponovno do crkve u kojoj smo bili dva i pol sata. Nanovo sam pokrenuo temu o sestri koja me brine i zamolio da se odemo pomoliti posebno za nju. Kada smo plaćali račun neprimjetno sam uzeo kutijicu s prstenom iz njene torbe i stavio u džep.

Nakon što je to učinio završio poželio nam je sreću na što sam ga zamolio: “fra Ivane Dominiče, možete li molim vas usput blagosloviti i ovaj prsten?“

Već je ponoć kad smo platili račun. Dolazimo pred crkvu i ne vjerujem što vidim – crkva se zatvorila. Crkva mi je bila dio obećanja Gospi, trebao sam djevojku zaprositi pred njenim kipom. Stojimo tako pred crkvom, pravim se da uživam u pjesmama koje naši ljudi pjevaju pred crkvom tražeći usput svećenika koji će mi blagosloviti prsten. Ugledao sam fra Ivana Dominika Iličića ispred crkve s mladima te smo mu prišli da blagoslovi nas i nabožne predmete. Nakon što je to učinio završio poželio nam je sreću na što sam ga zamolio: “fra Ivane Dominiče, možete li molim vas usput blagosloviti i ovaj prsten?“ Tog sam trena kleknuo pred djevojku klecavih nogu i dršćuče brade, nekolicina ljudi se okupila u veselju, a ona se bacila u zagrljaj i rekla: “Da!“ Tog je trena ona ista skupina raspjevanih ljudi zapjevala pjesmu „Zdravo Kraljice mira“.

Foto: Facebook

“Ovaj prsten kao da je dio Gospinog plašta”

Predivna nam je to simbolika s obzirom da smo oboje zavoljeli tu pjesmu na Mladifestu. Kada smo se oprostili od fra Iličića pošli smo do restorana nazdraviti bocom pjenušca. Kada smo sjeli ispričao sam joj kako se to sve zbilo jer je znala da ju nisam namjeravao zaprositi do završetka fakulteta i pronalaska posla.

Sjedili smo tako sve do 1:00 ujutro i otišli do apartmana u sobu čuti se sa svojima i njihove dojmove. Nakon tih razgovora djevojka se sjeti da je u trenutku zaruka netko rekao da je to krunica na što sam odgovorio da se netko možda šalio. Prebrojali smo zrnca i nije bilo dovoljno da bude krunica, no djevojka je otišla na Internet i shvatila da je to Međugorska krunica sa sedam zrnaca. Da, prsten ima sedam kamenčića.

Kada smo kleknuli pred kip gledala je dugo u njega i rekla: “Ovaj prsten kao da je dio Gospinog plašta.“ Rekla je to potaknuta plavom bojom kamenčića na prstenu i zlatom od kojega je prsten.

Na to, ostala je šokirana podatkom koji je pročitala na stranicama Međugorja o toj krunici, a ta je da se ona moli za štovane Isusovih rana uključujući ranu od trnove krune. Zašto je bila šokirana? Na klanjanju te večeri djevojka je u duhu imala viziju Raspetog Krista do pasa, pognute glave na kojoj je zlatna trnova kruna koja svjetluca.

Foto: Facebook

Legli smo kasno spavat i ujutro (subota) ustali na jutarnju misu kojom se zatvorio Mladifest. Nakon mise djevojka je htjela pred Gospin kip pred kojim sam ju htio zaprosit kao obećanje Gospi. Kada smo kleknuli pred kip gledala je dugo u njega i rekla: “Ovaj prsten kao da je dio Gospinog plašta.“ Rekla je to potaknuta plavom bojom kamenčića na prstenu i zlatom od kojega je prsten.

No, kada je nedavno moja tetka rekla da joj se sviđa prsten koji vidi na slici zbog lika Gospe prihvatili smo da drugi u njemu vide Gospu.

Toga smo dana nakon mise shvatili da je 5.8. Snježna Gospa, a subota blagdan Kristova preobraženja. Da, mi smo se na blagdan Kristova preobraženja zaručili (iza ponoći) upravo nakon dana kada smo konstatirali da je veza na svome vrhuncu i ne može dalje. Kada smo se vratili u Slavonski Brod primijetili smo da kamenčići uopće nisu plave boje kao što je to na fotografijama koje smo slali svojim obiteljima.

Pokušavali smo ustvrditi je li bilo kakvo svjetlo ili efekt kamere, ali nije bilo ničega od čega bi kamenčići bili plavi. Kada smo odvojeno čuli od njene mame i moje mame kako im se učinilo da su vidjele lik Gospe u prstenu na slici (nisu tada znale cijelu priču) rekli smo da im se čini kao što je slučaj s oblacima, da svatko vidi što želi te da je to vjerojatno lom svjetlosti takav. No, kada je nedavno moja tetka rekla da joj se sviđa prsten koji vidi na slici zbog lika Gospe prihvatili smo da drugi u njemu vide Gospu.