Nadbiskup Fulton Sheen često je pisao i propovijedao o miru. Jedna od njegovih najpoznatijih knjiga, iz 1949., bila je Mir duše. Bila je to stalna tema u njegovom pisanju i propovijedanju dok se poslijeratna kultura osobne tjeskobe i društvenih turbulencija produbljivala i širila, a i danas su njegove riječi i više nego aktualne.
Luđačka košulja modernog vremena
U jednom je trenutku iskoristio svoju novinsku kolumnu da postavi pitanje: “Je li moderni čovjek daleko od mira?” Sheenov odgovor u tom članku bio je da, doista, moderni ljudi daleko su od mira. Razlog je, napisao je, taj što smo se zamotali u “ograničavajuću luđačku košulju… sebe prepuštenog samom sebi”. Zamislite kako djeluje luđačka košulja: ruke osobe su omotane oko sebe, ne može se ispružiti i suočiti se sa svijetom oko sebe.
Sheen je tvrdio da su moderni ljudi izokrenuli vlastite Bogom dane sposobnosti putem intelektualnih i znanstvenih hirova. Na primjer, drugdje u svom pisanju i propovijedanju, pokazao je da su psihoanalitičari poput Sigmunda Freuda sveli probleme koji su doista duhovne prirode na ono što je samo materijalno i ljudsko.
Nakon što su pokušali maknuti Boga iz pitanja ljudske psihe, poučavao je Sheen, intelektualne i kvazi-znanstvene pomodnosti dovele su do toga da se čovjek “odbije od vanjskog nemira u vlastitoj duši”. Takvi pokreti nikako ne bi mogli ukloniti luđačku košulju samog sebe. Umjesto toga, mogli su samo okrnjiti ljudski duh. Čovječanstvu je potrebno nešto sasvim drugo.
Sheen je tvrdio da su moderni ljudi izokrenuli vlastite Bogom dane sposobnosti putem intelektualnih i znanstvenih hirova.
U istom članku Sheen je iznio svoj prijedlog, prijedlog koji su davali Isus Krist i sveci kroz stoljeća. Slijedeći Isusov nauk, Sheen je podsjetio svoju publiku da je put do mira sasvim drugačiji od onoga što naš ego traži i što svijet može dati. “Oni koji tragaju za zadovoljstvom, slavom i bogatstvom svi traže Beskonačno, ali tragatelji su još uvijek na periferiji Vječnog grada. Oni s vjerom prodrli su do svog pravog doma unutar Beskonačnog i pronašli ‘mir koji svijet ne može dati’.”
Oni s vjerom prodrli su do svog pravog doma unutar Beskonačnog i pronašli ‘mir koji svijet ne može dati’.
Suvremeni ljudi ostaju na periferiji tog Nebeskog Kraljevstva, ostaju duševni bolesnici, jer se i dalje fokusiraju na sebe, svoj ego, senzualna zadovoljstva i zemaljske stvarnosti koje u konačnici i nisu najvažnije. To je jednako istinito u 2020-ima, ako ne i više, kao što je bilo u 1950-ima.
Potrebno je nešto drugo osim samo materijalnog, ili čak najboljeg što je čovječanstvo moglo ponuditi, da bi se čovjek uzdigao “iznad sebe do sreće za koju je stvoren”. Ali, što bi moglo biti unutar ljudske osobe što bi je moglo izdići izvan sebe? Što bi moglo odriješiti modernu psihološku luđačku košulju?
Zahvalnost – lijek za bolesne duše
U drugom kratkom članku pod naslovom “Nezahvalnost”, Sheen je identificirao prvi korak u rješenju. Zahvalnost je, napisao je, sredstvo za “liječenje bolesne duše”, za liječenje duše koja je daleko od mira. Zahvalnost, podsjetio je svoju publiku, postoji samo kod onih koji su istinski ponizni. To je zato što zahvalnost izvlači osobu iz nje same i uzrokuje da ona bude svjesna “Dobročinitelja i onoga što On želi”. Biskup je hrabro objavio da smo izliječeni od oholosti i svih drugih duhovnih bolesti jednostavno “prepoznavanjem da sve dobre stvari dolaze od Njega i da su znakovi Njegove ljubavi.” Zahvalnost, vođena poniznošću, navodi nas na sjećanje da trebamo ovog Božanskog dobročinitelja i da je sve što primimo dar iz Njegove ruke pune ljubavi.
Zahvalnost, podsjetio je svoju publiku, postoji samo kod onih koji su istinski ponizni.
Još važnije, Sheen je podsjetio čitatelje da je zahvalnost dizalo kojim će se duša uzdići iz nje same, iznad nje same. To je upravo zato što se sreća za koju smo svi stvoreni ne sastoji od bogatstva, zadovoljstva, moći ili časti. Umjesto toga, sreća za koju smo stvoreni sastoji se od davanja sebe, čak i požrtvovnog, drugima. Zahvalnost za Božje darove potiče nas da djelujemo u požrtvovnom samodaru i da se usredotočimo na druge.
Stoga se moramo sjetiti da ćemo pronaći mir i ispunjenje, koje nam Isus Krist želi dati, samo ako priznamo da smo stvoreni da ovisimo o Bogu i drugima i primamo darove od njih. Pronaći ćemo mir i ispunjenje samo djelujući u samodaru prema drugima. Rast u zahvalnosti, dakle, prvi je korak u dopuštanju Bogu da nas oslobodi luđačke košulje sebe i da pronađemo puni i radosni život za koji smo stvoreni.
Rast u zahvalnosti, dakle, prvi je korak u dopuštanju Bogu da nas oslobodi luđačke košulje sebe i da pronađemo puni i radosni život za koji smo stvoreni.
Dakle, ponesimo dobrotu i ljepotu u svijet dijeleći istinu zahvalnosti s našim obiteljima, prijateljima, susjedima i suradnicima, donosi Catholic Exchange.