Na početku emisije fra Ivan Marija Lotar naglasio je da smo svi pozvani svjedočiti i samo svjedočanstvo postoji od prvih kršćanskih vremena i to svjedočanstvo životom. “Najveće svjedočanstvo danas je kao se ophodimo i odnosimo prema drugima. Na to smo svi pozvani. Svjedočanstvo za prvi cilj ima dati slavu Bogu, a potom i privesti drugoga Bogu”, istaknuo je.

Svjedočanstvo za prvi cilj ima dati slavu Bogu, a potom i privesti drugoga Bogu.

“Važno je kada čovjek svjedoči da je svjestan zašto to radi. Mi kad slušamo svjedočanstva imam dojam ponekad da uopće ne slušam katolička svjedočanstva jer je to svjedočanstvo obilježeno s mnogo zamjenica ‘ja, ja i ja, meni, meni, ja, meni‘ i onda se tu i tamo u to svjedočanstvo ubaci Isusovo ime ili nekakav sakrament usput što može primijetiti uho samo pozornog slušatelja. Mislim da bi svako svjedočanstvo trebalo imati tri ‘k‘. Trebalo bi biti konkretno, dakle ne govoriti sad od Adama i Eve, od mog začeća i rođenja i to traje beskonačno. Nego se konkretizirati na neku konkretnu situaciju koja je bila prije, susret s Isusom i poslije i analogno s tim kristocentrično. Ako toga nema mi onda nemamo ništa drugo nego motivacijske govornike koji propagiraju tehnike samopomoći. Drugi problem je i to se često događa kod novoobraćenika u tom elanu zahvalnosti prema Bogu koji jest autentičan je jako važno da tu nastupe dar Duha Svetoga mudrosti i krepost razboritosti. Važno je posavjetovati se s nekim svećenikom oko iznošenja stvari koje se tiču naše intime”, pojasnio je.

Barem godina dvije nakon inicijalnog obraćenja mora proći prije nego što bi uopće itko trebao tražiti nekoga da svjedoči. Zato što se svjedočanstvo treba potvrditi autentičnošću života.

A na pitanje kada pristati svjedočiti javno odgovorio je: “Barem godina dvije nakon inicijalnog obraćenja mora proći prije nego što bi uopće itko trebao tražiti nekoga da svjedoči. Zato što se svjedočanstvo treba potvrditi autentičnošću života. Autentičnost se ne može mjeriti drugačije nego vremenskim intervalnom vjernosti vrijednostima Evanđelja. Neće se Gospodinova slava umanjiti ako mi svoje svjedočanstvo odgodimo za mjesec, dva. Najopasnija su ona ‘ad hoc‘ svjedočanstva kad se netko digne pred nekoliko tisuća ljudi jer se osjetio pozvanim svjedočiti. naravno, da iz tog svjedočanstva se može nešto izvući, a koliko će štete ili koristi donijeti to svjedočanstvo mi ne možemo nikako znati. Važno je razlikovati i auditoriji pred kojim svjedočimo”.

Važno je razlikovati i auditoriji pred kojim svjedočimo.

U emisiji je istaknuo da sve ono što mi duhovno doživimo ima razlog zašto smo to doživjeli i ima nekakav cilj i dodao: “Nešto što nam Gospodin da, daruje nam samo za nas, nešto što nam Gospodin da u braku možda nam daruje za razlučivanje u braku. Duhovno razlučivanje je generalno u cijelom duhovnom životu zapravo je najvažnija stvar. Nema ništa važnije od toga”.

“Prvi zadatak pastira, dakle biskupa, svećenika, voditelja zajednica, ali prvenstveno pastira voditi u razlučivanje”, dodao je.

Fra Ivan Marija Lotar govoreći o svjedočanstvima istaknuo je: “Svako svjedočanstvo je osobni doživljaj. To je prva stvar i najvažnija. To nije dogma vjere. Mi znamo koje su dogme i istine naše vjere”.

Nikada se ne smijemo umoriti svjedočiti ponajprije svojim životom.

“Nikada se ne smijemo umoriti svjedočiti ponajprije svojim životom. Svaka mala ljubazna gesta, osmijeh, zagrljaj i taj jedan obični ‘tu sam‘ bez puno filozofiranja i teologiziranja to govori o našoj vjeri. Nikad se ne smijemo obeshrabriti u svjedočenju jer na takav način živimo i utjelovljujemo Evanđelje na koje smo pozvani živjeti”, poručio je.

Emisiju poslušajte ovdje: