Od prvih vremena Crkve, mnogi su pokušavali osporiti kršćanski nauk. Najviše osporavanja vjerojatno se dogodilo za vrijeme prosvjetiteljstva, kada apologetika katoličkih teologa produbljuje shvaćanje vjere, a ujedno se i bori protiv raznih novonastalih “modernih” ideja. Bazirajući se na apologetici, promotrimo čuveni “demonstratio religiosa christiana catholica”. 

Prije toga, znajmo i to da apologetsku misao nalazimo u svakom povijesnom razdoblju. Poznati francuski filozof i teolog, Pierre Charron, živio je u 16. st. i svoju apologetsku misao razradio kroz  – demonstratio religiosa, demonstratio christiana, demonstratio catholica. Želeći doći do glavnog dijela teme, u određenom segmentu koristim njegovu “metodologiju”.

Demonstratio religiosa

Uz pomoć razuma dokazuje se religiozna struktura čovjeka i Božja opstojnost. Generalno, “demonstratio” doslovno znači dokazivanje. Ovdje se želi “opravdati” religiozna dimenzija čovjeka. Ljudi, iako se ne osjećaju kao pripadnici neke religijske zajednice, traže i čeznu za duhovnim iskustvom. Svaki čovjek je religiozno biće. 

Religija je neizostavna oznaka čovjeka i njegova života. Promislimo, bez religije nema niti kulture. Ona u najširem smislu riječi nastaje kao plod čovjekova samoiskustva vlastite ograničenosti, smrtnosti i prolaznosti. Čovjek kroz religiju nastoji naći odgovor na ova egzistencijalna pitanja, reći će prof. Dogan.

Svaki čovjek je religiozno biće. Religija je neizostavna oznaka čovjeka i njegova života.

Demonstratio christiana i catholica

Obzirom da je čovjek religiozno biće, samo postojanje religija je “opravdano”. Demonstratio christiana želi pokazati da od svih religija jedna (najviše) ima smisla. Kroz povijest postojali su brojni religiozni “likovi”. Ipak, Isus iz Nazareta u mnogočemu se razlikuje od takvih.

Muhameda smatramo začetnikom islama. Prema Kuranu, dobio je objavu u špilji Hira. Tradicija govori da mu se ukazalo biće nadljudskog oblika – Džibril. 

Židovima je također  poznata slika jednog Boga. To im govori njihovo iskustvo Božje objave kroz mnoge etape povijesti izraelskog naroda.

Konfucije je htio oživjeti one stare drevne i moralne vrijednosti prijašnjih dinastija kako bi se održala ona mjerila etike, tj. legitimne vlasti u društvu. 

Temeljna misao hinduizma je da je sve povezano i da mnoštvo proizlazi iz jednoga principa. 

Ljudi, iako se ne osjećaju kao pripadnici neke religijske zajednice, traže i čeznu za duhovnim iskustvom.

Ovdje ne želim pisati o svakoj religiji. Naveo sam vrlo kratke primjere.  Religija koja se “na prvu” razlikuje od drugih ona je koja ima monoteističku koncepciju. I to – jer počiva na Božjoj objavi. Tako onda govorimo o onoj religiji koja se temelji na objavi, i time bitno razlikuje od drugih.

Ono što želim istaknuti je to da je samo jedna osoba u povijesti za sebe rekla “Ja sam Put, Istina i Život.” Samo je jedna osoba za sebe rekla da je Uskrsnuće i Život. Samo je jedan jedini u povijesti praštao grijehe. Samo je jedan rekao “Ja jesam”.

To je lijepo sažeo sv. Petar u svojoj poslanici:

On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše;

on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom.

on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste

Samo Isus može govoriti o tome kakav je Bog, jer on to i jest: Nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Nadbiskup Fulton Sheen na tom je tragu govorio da su sve religije “uzlazne”, dok je jedino kršćanstvo “silazno”. Kako to najbolje dočarati? Možda kroz otajstvo Božića – Bog je taj koji silazi ljudima. Bog je taj koji čezne za čovjekom.

Samo je jedna osoba u povijesti za sebe rekla Ja sam Put, Istina i Život. Samo je jedna osoba za sebe rekla da je Uskrsnuće i Život.

Religije imaju ljude za začetnike. A kršćani?

Objava Isusa Krista promijenila je sve

Objava Boga u Isusu iz Nazareta mijenja tijek povijesti. Povijest se, nakon utjelovljenja Sina Božjega, dijeli na prije i poslije Krista, to je neosporna činjenica. Njegova osobnost i djelovanje budi zanimanje mnogih i u Isusovom vremenu, a i danas, bilo da se radi zbog njegovih čudesa, načina na koji je govorio i ponašao se, ili možda zbog njegove smrti i uskrsnuća.

Samo Isus može govoriti o tome kakav je Bog, jer on to i jest: Nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.

Božja objava ne mijenja samo tijek povijesti, već i tijek svakog ljudskog života koji želi biti povezan s Bogom u Isusu Kristu. 

Da Krist nije živio, Crkva bi bila utemeljena na laži. Crkva živi od njegovih riječi, djela, smrti i uskrsnuća.